Marketing
ŠTO TE NEMA, VOLJENA MOJA
ŠTO TE NEMA?...
Kad na mlado poljsko cvijeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"
Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"
Pada kiša Stelice moja. Nekad bi se nas dvije stisle jedna uz drugu i rekle kako je nama lijepo. Vani je ružno, grmi, sijeva, a mi smo svi zajedno doma i baš nam je super. Uvijek smo bili svjesni toga kako nam je lijepo. Ništa nam nije falilo. Sada sjedim u sobi za tvojim pisaćim stolom i gledam u tvoju plutenu ploču. Gore još stoji tvoj raspored sati. Sutra bi imala SRZ, tjelesni i 2 sata hrvatskog. Stoji i popis lektire za 2. razred. Ružno pače. To je trebalo prvo pročitati i napisati. I napravila si svoju prvu lektiru, ali tvoj učitelj ju nikada nije vidio.
Milena moja, čemu da se mama nada, kada te više nikada neću zagrliti, poljubiti, s tobom pričati, pomagati oko zadaće. Kada te neću gledati kako rasteš i ostvaruješ svoje snove. Svoje planove. Ti si već znala što ćeš biti kada odrasteš. Teta u vrtiću. To ti je bilo jako zanimljivo jer si voljela male bebe. Znala si kakvu ćeš vjenčanicu nositi kada se budeš udavala. Rekla si mi da ću i ja s tobom živjeti jer ti ništa ne znaš, ni kuhati, ni pospremati, ni peglati... Kako smo se tome smijale. Ja sam ti rekla da tvoj muž možda to neće željeti, a ti si rekla: "Onda neka on ode." Veselila si se svom odrastanju. Gledala si Tinu i sve ti je to bilo zabavno, htjela si biti kao ona. Beskrajno si ju voljela i bila joj dobra seka. Boli me duša za tobom Stela. Jako me boli. Volim te puno. To sam ti tako često govorila i ti si mi uvijek odvratila: " I ja tebe volim, mama."
Post je objavljen 27.05.2007. u 21:45 sati.