Marketing
...Nekako s proljeća...
...NEKAKO S PROLJEĆA...
Nekako s proljeća,
uvijek meni doluta,
neka čežnja tamna
tiha mudrost davna...
Spuštam ja stare kofere
na perone sudbine...
to je miris zrelih godina...
moj kaput, bas je težak, najdraža...
Nekako s proljeća,
ja se sjetim starih drugova,
probude se u meni,
svi derneci pijani...
Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice,
to je boja, crnoponoćna....
moji koraci, bas su teški, najdraža...
I opet taj osjećaj samoće...
kad neće nikog mene krene i hoće...
i opet mrakom svoje pjesme bojim
PIJAN OD ŽELJE ZA USNAMA TVOJIM...
sav sam ti od ludila, nekako s proljeća...
Nekako s proljeća
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lažne obzire...
Napravim, račun praštanja
popijem, pusta maštanja...
to je ukus, lijepog kajanja..
moji kapci, bas su tečki, najdraži...
Nekako s proljeća
noć mi oči otvara...
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim...
A hoĆu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina...
to je dodir tvojih bedara,
moja dusa, bas te voli, najdraža...
(BTW: Danas,27.5. mi je 16. rođendan....pa...eto...)
Post je objavljen 27.05.2007. u 21:07 sati.