Razmišljam.. U našim godinama, mladi najčešće razmišljaju o prijateljstvu, ljubavi i sreći.. I to su svi naši problemi.. Dobro, i škola je tu.. Ali dođe jedan period kada nam učenje postane totalno nevažno, uspjeh u školi nebitan.. Sve nam je ravno.. Jednolično.. Isto.. Zvuči poznato?
Sklopio sam mirovni sporazum s vremenom; niti ono progoni mene niti ja bježim od njega, jednog dana naći ćemo jedno drugo.”
Ovi naši problemi (mali problemi, složit ćete se) postanu tako nevažni kada vidimo s čime se sve drugi ljudi susreću.. Tada zapravo shvatimo kako nam je dobro u životu.. Predobro..
“Mnogi ljudi gube male radosti nadajući se velikoj sreći.”
Ako očekujemo velike stvari, uvijek će nam se ono što dobijemo činiti premalo. Zašto onda očekivati? Mislim.. opet s druge strane, čemu onda uopće živimo ako si nebi trebali postavljati ciljeve? Ajoj.. Teško..
“Zašto ponavljati stare greške, kad je pred nama još mnogo novih pogrešaka.”
“Nikad ne idi utabanom stazom jer vodi tamo gdje su drugi već bili.”
Da.. često ponavljamo svoje ili tuđe pogreške..
Ne želim više ponavljati istu pogrešku.. Ne želim..
"Ima ljudi koji nam govore ali ih mi ne slušamo; ima ljudi koji nas povrijede i ne ostavljaju traga, ali ima ljudi koji se jednostavno pojave u našem životu i ostave zauvijek trag.”
Hoće li stvarno biti zauvijek?
Možda je to samo trenutno.. Vjerojatno je trenutno.. Sigurno..
“Ljubav je najbolja melodija u glazbi života. Bez nje čovjek bi zauvijek bio neusklađen u ogromnom zboru čovječanstva.”
Ako je ljubav najbolja melodija, onda..jao..
Evo stih .. pjesma ''Ranjeni i ludi''
''Pa zar ni jedna pjesma, ni jedan stih, za onih milijun pogrešnih, koje su bile tu, kad nisam imao nju..
Nisu bile glupe vjeruj mi, svaka je znala: Kad nema velike ljubavi, dovoljna je i mala.''
Onda sam odlučila mijenjati veliku ljubav za malu. Sada. :)
Post je objavljen 27.05.2007. u 20:16 sati.