Da sam novinarka, bila bih loša. Ili nezaposlena. Sva sreća da samo pišem blog u kojemu nije važno vrijeme koliko događaji u vidu rezimea i pouka, uz sporadično generalizirano iskustvo. Tako sad, recimo, želim pisati o nečemu što je bila vijest prije devet i pol dana: moje bilješke su još friške i pismeno neprocesuirane - gdje ćeš bolje izlike da lanjski snijeg prodam pod današnju kišu! U natuknicama:
- 17. svibnja 2007. g. provela sam od 8.30 do 18.30 u Lisinskom. Nisam ovaj put bila Technical Staff već samo Staff, što mi je napredak u karijeri. 80% vremena provela sam u kutiji s pogledom na osvjetljenu pozornicu na kojoj su se izmjenjivali predavači i samoprozvani ceremonijal-majstori. Kutija je veličine jedan za pola i dijelila sam je s kolegom. Hvala Bogu da nisam klaustrofobična. Kako je kutija nastala kad i sama dvorana (1973.), svijest o potrebama prevoditelja bila je nešto manja (impossible!), a moguće da su ljudi u ta davna vremena bili nešto manji, tanji, i njihova potreba za kisikom bila je mršavija. Ako je tomu tako, razumljivo je što ventilacijska rupa promjera 20 cm majstorski izvedena ubodnom pilom danas više ne služi svrsi. Od preostalih 20% vremena, 5% sam provela tukući se s 1800 ljudi za batak i posh-prijesnu salatu 'keteringa' Majetić, te boreći se da mi mramorni tanjur težak dvije kile ostane u ruci. Preostalih 5% vremena ravnomjerno se podijelilo na odlaske do toaleta dva kata ispod i pauze za kavu. Doma sam došla friška ko tratinčica.
-Jack Welch proglašen je menadžerom stoljeća. U vrijeme dok je bio na čelu General Electrica, vrijednost spomenute tvrtke porasla je za 3 000 %: dionice su s 14 milijardi dolara 2001. g. dosegle nevjerojatnih 410 milijardi. Kaže da treba kazniti prosječan uspjeh, a nagraditi izvrstan promašaj (op. a. O ovoj maksimi još razmišljam). Svake godine je otpuštao određeni postotak neučinkovitih radnika, i kaže da zbog toga sjajno spava - dok su bili mladi, direktno bi im rekao da taj posao nije za njih i da se pronađu drugdje. Optuživali su ga i kritizirali zbog neosjetljivosti za radničku i srednju klasu, ali 'neutronski Jack' (whatever!) nije mario - 4 milijuna dolara godišnje plaće daju čovjeku neku sigurnost. Sad je u mirovini, ali hoda svijetom, širi svoje six-sigma-boundarylessness-psychoeconomicbabble evanđelje i pije fina lokalna bijela vina.
-Osim što je sve gore navedeno i još puno toga u brojkama i računima dobiti i gubitka (koji nisu moja domena), Jack Welch je jedan simpa starček - na presici koju sam prevodila sjedeći pored njega imala sam želju pogladiti ga po ćelavoj glavi. Tijekom dvosatnog intervjua s Goranom Milićem na sceni Lisinskog malo sam se prestrašila za njegovo dicky-ticker kad bi se prezanio u svojim anegdotama. Prof. Radman iz publike objasnio mu je vrlo direktno da bismo mi Hrvati mogli sve što i Amerikanci, ali da nam se ne da, što je onda povuklo niz pitanja o poslovnom okruženju u Hrvata. Dobivši kratak pregled ko pasulj proste ekologije poslovanja u Lijepoj nam Našoj, Welch je zaključio: You are in deep doo-doo. Ja sam rekla: U velikom ste dreku. Završilo u naslovu Večernjaka.
-Velimir Srića isto je simpa. Kad sam ga vidjela, skužila sam da naslovnice njegovih knjiga u kojima mu je glava nakalemljena na tijela superjunaka zapravo odgovaraju njegovoj RL pojavi. Barem sto se tice omjera glave i tijela. Predavanje mu je bilo zgodno i informativno, pomoglo mi je da skužim da je sam svih menadžera i CEO-a te teoretičara konzultanata istih da budu s Oprom dobri koliko i Donald Trump te da u kulminaciji skupa napišu neku knjigu. Ili da knjigu napišu sami, ali da joj Oprah prikelji etiketu svoga Book Cluba.
-Karoshi je japanski izraz za smrt od premorenosti na poslu. Termin je već ušao u rječnike medicine rada, ali nijedna zemlja karoshi nije ozbiljno shvatila, dala mu ime koje nije japansko, niti se angažirala na polju istraživanja. U Japanu su zabranili plaćanje prekovremenih sati ne bi li radnike odvratili od prekomjerna rada. Nisam sigurna da funkcionira.
-Rumunjski je lijep jezik. Bila sam na putu tamo i dobila poriv učiti neki novi strani jezik i kulturu. O tom čitajte u sljedećoj seriji lanjskog snijega u vruće lipanjske dane.
Post je objavljen 27.05.2007. u 20:14 sati.