Ima li išta ljepše od toga da nekome usputnom tek lijepom riječi daš krila........daruješ ih ni ne trepnuvši, ne potrošivši ni jedan jedini atom svoje snage, ništa pritom ne izgubivši......
Obožavam dijeliti komplimente ljudima koji su ih zaslužili svojim trudom, dobrotom, marljivošću....obožavam veličati uspjehe djece, tih malih ljudi koji se vrte u ovom ogomnom vrtu života i tako im treba putokaz. Obožavam reći ženi da je lijepa i posebna, ili muškarcu da u njegovim očima vidim ČOVJEKA.
Jednostavno mi je lakše vidjeti te uzlete dragih ljudi u nekom običnom trenutku.....volim biti vjetar u leđa tu i tamo.....volim kad mi daju razlog da se taj vjetar pojača i razgrana.....šta ima loše u tome?
Pokušajte danas dati kompliment nekome za koga držite da ga je zaslužio i promatrajte reakciju......možda nećete baš odmah poput mene idealiste ugledati krila, ali osmijeh koji se razlije tim licem, bit će vaš osobni vjetar tijekom cijelog dana......
Post je objavljen 27.05.2007. u 19:28 sati.