Nakon tri tjedna sutra se vraćam na posao i, s obzirom na zaostatke, pretpostavljam da ću imati manje vremena za blogiranje, a kako nisam vila kao Rusalka, nije mi uspjelo da unaprijed napišem neke zanimljive teme, pogotovo što već dulje vrijeme patim od nedostatka inspiracije. Miško kaže da vam stalno postavljam ankete, moguće jer upravo pišem ispitna pitanja, pa mi prelazi u naviku, zato danas nešto drugačije…
Posljednjih dana sve češće nailazim na ugašene ili utihnute blogove dragih prijatelja, ili pak na najavu njihovog odlaska.
Tako sam se sjetila: armina (sigurna sam da ste svi uživali u njegovim pričama, zato ću vam otkriti da se nadam kako će po povratku s višemjesečnog izbivanja možda blog i aktivirati s novim doživljenim pričama), playere (čija duhovitost je nezamijenjiva u blogosferi, iako nas koji put počasti svojim dolaskom i to baš uvijek pogodi trenutak), mime (naše Riječanke koja je pisala lijepe životne postove), almme (koja nas je svojom veselošću i osebujnim komentarima često znala nasmijati), nećutako (odnedavno je odustala, pa se nadam da će se predomisliti), femine (ah, femina, beskompromisna i nevjerojatnog duha), bombonine (čiji odlazak je bila ona «kap» koja je prelila čašu i potakla me na ovaj post)… Ima ih još (mandarinica, melodius...) i vi ćete me podsjetiti na one koje nisam spomenula.
Vjerujem da sam, unatoč kratkom blogerskom stažu od svega devet mjeseci, stekla već zavidan broj prijatelja. S nekima sam bliskija, razmijenim pokoji mail, popričam telefonom ili na kavici, druge redovito obilazim i veselim se njihovim komentarima…
Ne mogu reći da ponekad nisam poželjela zatvoriti blog, kad sam bila u životnim situacijama u kojima mi je postalo besmisleno ćaskati o manje važnim stvarima, ili kad sam mislila da mi oduzima previše vremena, ne pisanje postova, već čitanje i komentiranje drugih… tada bih malo prorijedila pisanje, pokušavajući usaglasiti svoj hobi s onim što se zove život i njegove obaveze…
Međutim, i pored toga što znam da su vjerojatno svi imali dobre razloge za odlazak, ipak i dalje mislim na njih i nedostaju mi. Voljela bih kad bi nam, bar ponekad, ostavili neki znak da su dobro, jer vjerujem da onaj tko je nekad bio bloger, bar malo proviri da vidi što je s ljudima koje je upoznao…
Post je objavljen 27.05.2007. u 16:41 sati.