Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/brouhaha

Marketing

from bitch to what?!

bezosjećajna kučka Prije sam bila bezosjećajna kučka. Stvarno jesam. Dečki su mi bili onako usputna i sporedna stvar. Iako sam imala "ozbiljniju" vezu sa nekih 17 godina, sva ta ozbiljnost pala je u vodu kad je priznao da me je prevario nekoliko puta. Oprostila jesam, ali zaboravila nisam. Prešla sam preko toga, jer je naša veza i počela na čudan način. Naš drugi "spoj" je trebao biti na jednom koncertu, ali nismo se tamo našli, jer me zatekao kako se iza ulaznih vrata ljubim s drugim. Ali i on je u to vrijeme imao neku drugu curu. Svaku priliku da budem s drugim sam iskoristila. Varala sam i o tome nisam njemu govorila. Nije mi to bilo tako strašno, nekako mi je bilo normalno. Prekid je bio bezbolan, jer sam na moru upoznala jednu osobu u koju sam se strašno zaljubila. I nisam patila za dečkom.

Primjeri drugi: Bila sam u vezi sa dečkom dok je on imao curu u Zagrebu. I to mi nije bilo strašno, jer sam tamo i ja imala dečka. Zapravo, tako smo se i upoznali, dok smo putovali svako svojoj "ljubavi". Čak me jednom i pratio na stanicu kad sam išla kod njega, a on ostajao ovdje, u našem gradu. A onda mi je jedna veza otvorila oči (ili je to imalo veze sa mojim godinama i sazrijevanjem). Postala sam svjesna da svojim postupcima mogu druge jako povrijediti, naučila sam što je vjernost, iskrenost i ostale najvrijednije stvari u životu. Postala sam jako osjećajna, plakala sam na ljubavne filmove (što sam prije ismijavala), bilo mi je drago kad sam vidjela zaljubljeni par (za to sam uvijek govorila: fuj, ljigavo).

I odonda, ne mogu shvatiti kako ljudi mogu varati, ne razumijem zašto netko drugome laže. Jednostavno sam zaboravila da sam ja nekad bila takva. I sad kad mi se događaju neke stvari, jednostavno ne mogu prijeći preko toga, previše je bolno. I ne mogu kao prije, biti totalna flegma i recimo vratiti istom mjerom. Zapravo mogu, ali ne želim. I to je velika razlika. Jer što bih imala od toga? Život pun laži, nepovjerenja. Ne mogu se pomiriti s tim da većina ljudi živi takav život. Jednostavno ne mogu, taj način mi nije ispravan.

Iako ponekad poželim da budem bezosjećajna kučka. Život je tako lakši, čini se. Kučke bolje prolaze u životu... ili je to isto laž?

Post je objavljen 27.05.2007. u 10:10 sati.