*Ova ruka nije mirna,
Ova kosa nije svila,
Glava neprestano svira,
Jer joj majmun dirigira.
*Talasaju se mali jutarnji predznaci ispred prozora, draškaju predosjećaje dajući im utiske vidovitosti.
Slavuji imaju najdublje snove. Ne pomišljaju na pjesmu, a ni ja. Laki pomaci daju naslutiti život, ali to su samo simptomi, ne sama bolest potreba, strasti i očekivanja.
Izmućena mladost bez podražaja, bez uporišta za glavu pred san.
Ali ne da se, i dalje mladuje. Monotonost bez granica.
*To što želim toga nema;
Vani nevrijeme se sprema.
Ja bi urlala al' šutim,
Jer me nitko neće čuti.
*Prsti žude za životom pod njima, za svim onim sitnim pojedinostima koje se daju naći u tišini noći. Trzaji potrebe. Svako malo se stvori mala slika u glavi koje će ostati samo u toj škrinjici ludila i vjere.
Život žudi za samoćom, a ja žudim za njegovom žudnjom.
*Nemam oca, nemam majke,
Uvijek slomim sve što taknem.
Sve što bilo mi je sveto
Sad je bačeno u geto.
*Sveti su mi bili vrijeme i dobrota. Hm...
*Ja sam stigla ne sa juga,
U tim očima je tuga.
Srce pale čežnje vruće,
Ali sve je nemoguće.

Sluša se: pa, nažalost ne Highlander od Rundeka, čije sam malo modificirane riječi ubacila u sve ovo...
Želi se: taj album, i današnju kavu s Tvrdim da što prije dođe
Osjeća se: klupko sam i ništa nitasto nije mi strano
Post je objavljen 27.05.2007. u 01:43 sati.