Prije, ha čini mi se kao da je prošlo sto godina, upoznala sam Vlatku Pokos. Bila je u društvu pokojnog Muca (Mustafa Ismailovski). Bile smo u specifičnom odnosu vezanom uz medije. Nakon odrađenog posla sjela sam s njima i još jednim facerom vezanim uz moj angažman na cugu. Ženska je bila u svakom pogledu okej, no već onda mi je bilo jasno da je malo pozitivno konfliktna i da će je to, onako ljepuškastu doći glave. Ne bih komentirala njen životni put od tih davnih vremena, svatko ima svoj put i svoj križ, al ovo danas mi se nekak u pičku materinu zgadilo. Jučer svi portali, sve naslovnice, danas sve novine...a na blagajni blagajnica veli: sestro draga, svaka ženska se je danas naslađivala, sam kaj nije slinila od ove novine...Tak su sretne išle doma s novinama pod rukom, tak su se sretne vraćale sa sto kila špeceraja svojim starim, nadrkanim muževima koji nisu u stanju ni smeće izbaciti iz koša, a kamo li išta "glamuroznije" nakurčiti.
Gledam danas Dnevnik i Šprajcicu lepog kak je izišao vremenu i ukusu i slinama ususret i pustil prilog o tom kak Dikan (dobro izbacivanje u stilu Žlundronja, u stilu časti muških pizda, ostavil si joj dvije bunde na plus trideset, oh kako jebački, ne ulazim, al muški jeah!!!, no imaš valjda i ti svoju priču...)cucla jutarnju subotnju špica kavu s Leticom i velikim Antom Žužulom, kraljom knjiga i smeća (može i obrnuto, a i miješano).
I onda sam se doista koncentrirana kao poslije tibetanskih vježbenki, onako duboko kao ponornica zapitala: hej, ženo, jel i temi negdje u predjelu između gušterače i žući koje više nemaš došlo drago, onako, jel te prošli topli srsi s obzirom da si provela dugi niz godina, dana, sati i minuta s kurcem koji te je u oči gledao i lagao, koji ti je podmetao klipove kad nije bio u stanju pravi klip, koji te je fizički doveo do stanja kad ti se riječnik omamio do rudaničke točke...I vjerujte mi našla nisam ništa takvog osim dubokog gađenja nad našom kulturom jala i zavisti, našim međusobnim podjebačkim mentaliteom, našim sterilnim prepucavanjima, našom slabošću i udvorništvom.
Nadam se da su sve one tete kaj ih je preplavila toplina od spoznaje da ni utvarane idile nisu stvarne ili da bar imaju ovako dikanovsko pompozni kraj skuhale purice s mlincima svojim kurčićima i da sad s viklerima na glavama u miru gledaju kak zvijezde pjevaju.
Post je objavljen 26.05.2007. u 21:03 sati.