Marketing
Život kakav ne bi trebao biti
Kako je kraj školske godine blizu, na radnom stolu mi se nagomilalo predmeta koje bih trebao učiti, ali pokraj svega toga bila je i jedna knjiga pisca zanimljivog imena - pazite sad ovo! - Vidiadhur Surajprasad Naipaul. Naravno, uzeo sam knjigu, i sve ostalo stavio na čekanje. Knjizi je naslov "Pola života".
Privuklo me najprije to što je bila na njoj neka velika sjajna naljepnica na kojoj je pisalo kako je Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2001. godine. Inače se klonim knjiga koje su bile nagrađene Nobelovom nagradom, jer obično razvlače svoju nezanimljivost zapletom. No, isto tako sam se sjetio kako su u nekoj emisiji, pretpostavljam kako je to bilo Pola ure kulture, pričali o jednom drugom romanu istog autora "Kuća za g. Biswasa" te ga pohvalili na sva usta.
Radi se o Indiji u dvadesetom stoljeću, taman na kraju kolonijalizma, gdje Willy Chandran izgara od želje za životom ispunjenim velikim dostignućima. Njega progoni prošlost; njegova obitelj već je generacijama unutar svojih kastinskih granica. Ali on želi promjenu, već kao mladić odlučivši oženiti pripadnicu neke niže kaste. Svojim buntovnim razmišljanjima osvrće se na život svoga oca, svećenika koji nikada nije uspio spoznati svrhu života, a koja je pak njemu nadohvat ruke, ili barem on tako misli. V. S. Naipaul u jednom trenutku ubacuje lik Ane, kojoj je Afrika domovina, i cijela radnja kreće vrtoglavo se zapetljavajući, dok je kraj gotovo iznenađujuć (to kažem jer je čitatelj u tom trenutku spreman na sve).
Kako i piše na stražnjim koricama, knjiga se bavi općim ljudskim problemima (a takve su i obično one koje dobiju Nobelovu nagradu) poluživota, odnosno nepostizanja sreće življenjem i nemogućnosti da se ta ista situacija poboljša zbog nekih vanjskih utjecaja, a najčešće su to ljudi koji svojim predrasudama misle da nastavljaju tradiciju, no jedino što zapravo rade je kaljanje iste.
;-) Boris
Post je objavljen 26.05.2007. u 18:00 sati.