Evo što Tenzin Gyatso (sadašnji, 14. Dalaj-lama) govori o ljubavi i dobrome srcu :
„Vjerujem da sreća izvire iz ljubavi. Sreća ne može doći od mržnje ili ljutnje. Nitko ne može reći: 'Danas sm sretan jer sam se jutros strašno razljutio.' Upravo suprotno, ljudi se osjećaju neugodno i tužno i kažu: 'Danas baš i nisam sretan jer sam se jutros uzrujao.' Vidite, to je nešto posve prirodno. Njegujemo li na osobnoj razini, n razini cijele zemlje i na međunarodnoj razini, ljubav, uzajamno razumijevanje i poštovnje, steći ćemo mir, sreću i istinsko zadovoljstvo. Silno je teško doseguti mir i sreću kad smo ispunjeni natjecateljskim duhom i mržnjom. Zato je život ispunjen ljubavlju vrlo, vrlo važan i dragocjen za ljudsko društvo. (Govor, 1963.)
Znate onu psihologicu iz Pule o kojoj sam pisao i zbog koje sam bio tako sretan što smo se čuli ? E pa nije mi se javila; prošlo je više od 10 dana i vjerojato se više nećemo čuti. Pisao sam još jednoj vezi koja je poznaje no i ta se oglušuje na moje e-mailove. Ovo je prilično bezobrazno od dotičnih osoba i moram reći da me malo ova situacija povrijedila. Znate onu djevojku (sa smješnim čarapama) koja mi je dala broj mobitela i rekla da bi mogli na kavu jedan dan ? E pa ni ta mi se nije javila – vjerojatno se oglušuje na SMS porukicu.
Postoje još neke osobe kojima sam pisao,s kojima sam se dopisivao; i koje su mi odjednom prestale pisati. A postoji i jedna osoba koja se pravila da mi je prijateljica – samo zato da bi me mogla iskorištavati za njene potrebe. Zašto je to tako, ja iskreno neznam no moram priznati da je ovo totalno bezobrazno i to dovoljno govori o njima kao osobama.
A hoće li me takve stvari deprimirati ? E mo'š mislit ! Umijeće ljubavi, umijeće poštovanja i tolerancije je prihvaćati osobu onakvu kakva ona je, sa svojim negativnim i pozitivnim stranama, sa svojim životom, sa svojim osobnostima i svojim autoritativnim fazama u određenim situacijama. Eto, ja svakoga prihvaćam i svakoga volim. Druga je sada stvar što sada s određenim ljudima ne želim biti ništa više doli neznanca. Iskreno vjerujem da na svijetu postoje jako malo pravih prijatelja, jako malo dobrih, poštenih i skromnih ljudi. Ah dobro, i što ćemo sad ? Hoćemo li se ubiti/ljutiti/deprimirati zbog tuđih gluposti ? Pa naravno da nečemo. „The hell with them“. Ja danas idem u kino s kolegama na poslu i onom meduzom od moga frenda (beskičmenjak je, samo to), idemo gledati „Pirate s Kariba“ pa ćemo kasnije na kavu (kava, kava, kava ! i šećera , puno, puno šećera !!!) a možda i ostanemo preko noći u nekom bircu. Ja ne pijem niti se ne drogiram – vjerojatno će biti malo dosadno i naporno, ali što ćeš – čovjek upoznaje mnoge neobične ljude i proživljava zanimljive situacije i to te čini sretnim.
Istina je da bih bio mnogo sretniji kada bi se neka od te osobe pokazala kao „ona prava“ – ali dok se to ne dogodi, pa uživati ću i nadati se , što drugo ?!
Ništa, lijep pozdrav, uživajte, držite se i volite sebe i druge,
Puno pozdrava iz sparne Rijeke, Zoran !
Post je objavljen 26.05.2007. u 16:10 sati.