Kako je Alkion još uvijek zatvoren i na "ledu" MR (mali ribar) samovoljno preuzima vlast nad postanjem. Naravno nije šarmer i takva elokvencija poput Alkiona, ali tko voli nek izvoli: Tema baš i nije zabavna ali je izazvana izjavama nadobudnih znalaca svega, a koji ama baš o svemu moraju izneti svoj, naravno, negativistički stav.
Ustaljeno je mišljenje kako je pridnena mreža – koča vrlo neselektivan alat i kao takva vrlo štetna po riblji fond. Kroz nekoliko elemenata i, po meni, argumentirano pokušati ću dokazati da ovakva tvrdnja nije opravdana.
1. Veličina mreže: Klasično napravljena mreža ima u donjem dijelu oko 220 oka,140 do 200 oka po boku, 120 do 140 oka u gornjem dijelu i ukupnu dužinu oko 30 do 35 metara. Ovako napravljena mreža pri maksimalnom širenju ima otvor oko 7 do 9 metara u širinu i 40 do 80 cm u visinu. Znamo li da se ovakva mreža poteže brzinom oko 2 čvora (nautička milja / sat), a vremenski 2 do 3 sata jednostavnim računom dolazimo do podatka kako je teren, koji se prođe tijekom lova, vrlo mali. Dodam li tome da je po «visini» iskorišteni teren tek šezdeseti dio dubine jasno se vidi koliko je mali prostor u kome navedena mreža lovi.
2. Ograničena područja lova: Budući da se ovakva vrsta ribarskog alata poteže brodom, jasno je da je nemoguće potezati je po svakoj vrsti dna. Dno na kome su potopljeni razni predmeti i olupine, dno koje je prirodno neravno i sa preprekama u obliku šeka predstavljaju ograničenja koja je nemoguće savladati, a upravo su ti tereni gdje se riba najčešće zadržava. Ograničenje lova predstavljaju i zakonske regulative o dozvoljenim (nedozvoljenim) područjima lova kao i nesuvremenost opreme i brodova za odlazak na udaljenija područja i otvoreno more.
3. Brzina povlačenja mreže: Snaga porivnih strojeva te opremljenost i veličina brodova ne dozvoljavaju potezanje mreže velikom brzinom a samim time je i nemoguć lov jakih, brzih i interesantnih vrsta ribe (gof, orada, brancin ...).
4. Pretjerani izlov ribe na nekom području: Kako je vidljivo, iz već navedenih činjenica, jako je mali teren na kojem se lovi i gotovo je nemoguće, bez obzira na veličinu flote i broj brodova «počistiti» neko područje. U prilog ovoj konstataciji je i činjenica da kada određeni teren postaje siromašan lovinom rentabilnost vas nagoni da ga napustite. Nerentabilnost ovakvog terena nastaje mnogo prije nego ga se izlovi. U napušteno područje povratak je isplativ tek kada se riblji fond obnovi na količinu rentabilnu za lov.
5. Obnavljanje dna: Pridnena mreža – koča se povlači po dnu te se na tom dijelu terena skida površinski sloj dna koji je najčešće odumro i predstavlja prirodnu prepreku kisiku a time i obnavljanju flore i faune dna. Nekako bih to ugrubo usporedio sa oranjem njive kako bi bila plodnija.
6. Vrste organizama ulovljenih pridnenom mrežom: Statističkim pregledom ulova (iz očevidnika) lako je ustanoviti kako je glavni ulov muzgavac i pridnene vrste ribe (trlja, arbun, mol..) i da količina ulova kroz duži period godina ne opada.
7. Selektivnost lova: Zakonodavac se veličinom oka i konstrukcijom mreže pobrinuo da se ulov nedorasle ribe svede na minimum. Kako je obaveza ribara da ulovljenu nedoraslu ribu vrati u more to je jasno kolika je selektivnost navedenog alata. Ovu sliku pomalo kvari činjenica da je većina ulovljene nedorasle ribe zbog brzine dizanja na palubu broda već uginula.
8. Rastjerivanje ribe: Prilikom povlačenja mreže stvara se ogromna buka koja rastjeruje ribu koja zbog straha bježi u svoja skrovišta te ju je nemoguće uloviti.
9. Broj brodova namijenjenih ovoj vrsti ribolova: Obzirom na veličinu akvatorija koji je dozvoljen za ovu vrstu ribolova broj brodova i njihova opremljenost ni približno ne predstavljaju opasnost za prekomjerni izlov ribe.
10. Odnos prema drugim vrstama alata: Ne želim kritizirati niti omalovažavati druge vrste alata već samo naglasiti prednosti povlačne mreže u odnosu na te druge alate. Mreže stajačice, vrše ili parangali, za razliku od povlačnih mreža, ostavljaju se u moru na pozicijama koja su prirodna skloništa i mrestilišta ribe. Takve vrste alata zauzimaju vrlo velike prostore, ostaju dugo u moru i što je najupečatljivije, najbolje love upravo u doba mrijesta. Zaboravljena ili izgubljena mreža stajačica ili vrša u moru su neprekidni i beskorisni lovci (nastavljaju loviti dok od težine na padnu na dno, a raspadom ulova postavljaju se ponovno u poziciju lova).Ovaj proces neprekidnog i beskorisnog lova prekida upravo povlačna mreža tako što ovako izgubljene mreže zakači i podigne iz mora. Izgubljena povlačna mreža u moru nanosi štetu samo vlasniku (mora kupiti i napraviti novu), a u moru mreža više nije u mogućnosti loviti i nakon nekog vremena postaje novo stanište ribe.
Naravno, ovaj mali dio mojih razmišljanja nije i ne mora biti apsolutna istina, ali je svakako jedan mali doprinos potrebnoj širini promatranja bilo kog, a ne samo ovog problema.
Post je objavljen 26.05.2007. u 14:08 sati.