...Sjela sam pored Biloga i pocela tipkati poruku za Vinkovce koju mi je diktirao.Zelio je razgovarati s nekim iz Vlade jer je situacija izmakla kontroli i trebalo mu je dopustenje da zapocne pregovore o predaji grada.
Odgovor smo cekali cijelu vjecnost,a onda se,napokon,poceo ispisivati na monitoru:potrazit ce nekoga s kim mozemo razgovarati.Oni s druge strane"zice"bili su sokirani koliko i mi pa su se na monitoru umnozavala pitanja.Drzite li se jos?Je li grad pao?Jesu li cetnici usli u grad?U svojim odgovorima nismo krili sav svoj jad i nemoc.Psovali smo i Vladu,i Sabor,i Tudjmana,i sve kojih smo se u tom trenutku sjetili.Mrzili smo ih jer su nam tako dugo lagali,jer su nas usprkos svemu sto smo ucinili,napustili...Sve je bilo uzalud...Sve nase zrtve,muke i trud bit ce nagradjene ostricom noza!Mrzili smo i sve one koji su otisli jer ce prezivjeti,a mi necemo...A najvise od svega,mrzili smo pomisao da ce i kad nas vise ne bude zivot teci dalje,kao da nas i nije bilo.Bilo je porazavajuce shvatiti koliko su,zapravo,malo vrijedili nasi zivoti...
(Alenka"Hale"Mirkovic-"91,6 MHz-GLASOM PROTIV TOPOVA")
Post je objavljen 26.05.2007. u 12:05 sati.