Sigurno nema čovjeka koji bar jednom u životu nije mogao spavati zbog vanjskih utjecaja. Muhe, komarci, općenito krilata zujala, mačke u veljači ( a zadnjih godina i u drugim mjesecima), grmljavina ,pun mjesec, mala djeca i poludjele bakice i da ne nabrajam dalje.
Dobar san je preduvjet za dobro zdravlje, raspoloženje i učinkovito obavljanje obveza po danu. Naravno bez kvalitetnog spavanja na naporne treninge se može zaboraviti, pa je zato bitno da nas ništa ne ometa dok se regeniriramo...
Osobno najviše poludim na muhe i mačke. Nema većeg veselja nego dizati se u 3 u noći pa svakojakim hladnim i kemijskim oružjem pokušati utamaniti jadnu muhicu. Pa još ako je ta muhica natprosječno inteligentna ili barem ima puno sreće onda ta potjera traje i traje, a želja za ubijanjem raste i raste dok nam ne ostanu u umu (ma koliko inače bili miroljubivi) samo dvije misli ubiti i spavati.
Nakon gotovo sat vremena skakanje po namještaju, lomljenja nekih manje vrijednih stvari mislim, tko ne bi žrtvovao kutiju za cd-e ako postoji šansa da s njome pogodi dosadno zujalo i nastavi spavati, pukunuo bi čovjek i budilicu čisto osvete radi ali ipak… Muhe, iako sitne sposobne su svojim zujanjem po noći doslovno izluditi čovjeka i pretvoriti ga u stroj za ubijanje… Vrlo slična stvar je i s komarcima, jedino što oni za razliku od muha piju krv na slamčicu i to doslovno. Kako su česta pojava, razvijeno je i mnogo vrsta zaštite od njih, tako ja imam na prozoru sitnu mrežu kroz koju ne mogu uletjeti (bar se ja tješim), te razno razne sprejeve i tablete koje se griju i odbijaju te nemani. Ali usprkos svakojakim novotarijama prva noć dvije na moru su i dalje jedva izdržive, osjete oni svježu krv pa se pogoste, a sjećam se da sam vidio negdje da je i slavonija bila ugrožena od tih nemani. Nije se imalo para za prskanje. A šta će tek biti kad se pojave nove mutirane vrste komaraca kakve su našli u Istambulu, duplo veći, raspoznaju boje (za razliku od ovih naših), detektiraju krv na duplo većoj udaljenosti, otporniji na kemikalije, sve u svemu opasni mutanti željni krvi… strahota.
Kakva je stvar s mačkama? Nešto gora! Locirane su obično izvan spavaće sobe pa je područje lova mnogo šire. Lov je ovdje uvjetno naveden jer koliko god bio iziritiran, ljut, neispavan ipak nisam dovoljno da ubijem svoju (ili susjedovu) mačku… premda ponekad čovjeku dođe. Zato je dobro sto nemam nikakvo vatreno oružje kod kuće, jer tko zna što bi se desilo četvrtu noć uzastopnog buđenja oko 3, pola 4 u noći…
Ovako mi preostaju miroljubivije metode, tjeranje metlom, polijevanje vodom, spajanjem na 220V (ovo je samo šala), urlikanjem da vide da ja mogu i glasnije od njih. Ali koliko god maštovite bile ove metode rijetko daju rezultate. Pa ako koji dobri čitatelj ima neku provjerenu metodu neka slobodno ostavi u komentaru, unaprijed sam od svega srca zahvalan. Nadam se da će se u budućnosti razviti neki sprej ili sl protiv mačaka ispod prozora, recimo da zaobilaze nasprejano mjesto sljedećih minimalno osam sati.
Protiv grmljavine jedini lijek je dobro zvučno izolirana soba, ali meni ne smeta i kad grmi ja spavam ko beba,
Pun mjesec i njegov utjecaj na san, hmmm… o tome ne znam ništa jer podlakavim i odjurim u nepoznato, hehe… neki ljudi slabije spavaju, kažu da treba navući zastore da mjesečeva svjetlost ne ulazi u prostoriju i daj je sav mit oko slabijeg spavanja to što je noć svjetlija.
Tek sam sad primijetio da nisam spomenuo promet, zvonik crkve, kafić i sl. Susret sa zvonikom sam doživio jedno ljeto na moru, svako jutro u 6 valjda pola sata zvonjave, još ni dan danas ne znam zašto su zvonili toliko dugo… Ni nakon deset dana se nisam navikao na zvuk. Kafića i tuluma u mojoj blizini nema pa o njima ne mogu reći ništa ali siguran sam da razbijanje čaša ili glasna muzika mogu jednako dobro ubijati san kao i divlje mačke.
Što se prometa tiče, na to se izgleda najlakše naviknuti, nekih 100m od mene prolazi pruga autocesta ali na njih sam se toliko navikao da više uopće ne čujem prolazak vlaka ili kamiona ili sl. Mozak je sve spremio u drugi plan J
O djeci i poludjelim bakicama neću pisati jer djecu nemam, a poludjele bakice su zatvorili.
Ali kada sam jako jakoo umoran onda me ne smetaju ni mačke u oktetu, ni roj komaraca pa čak ni pokoja debela zujava muha, koja slijeće točno na nos (vrag je odnio) ni bakice rano ujutro…
Post je objavljen 25.05.2007. u 22:22 sati.