Marketing
ŠUTJETI, ILI...
Šutnja je zlato.
U toj staroj izreci sadržana je velika mudrost.
Šutnja je zlato. Najdragocjeniji poklon samome sebi. To su smireni trenuci poniranja u vlastite dubine, čak i kad smo okruženi mnogim ljudima ili usred svakodnevnih obveza. Šutnja je razgovor sa sobom u kojem zadovoljavamo duboke potrebe svog unutarnjeg bića. Ona je blagoslov.
No nije svaka šutnja dobra i zlatna. Kad prkosno šutimo u ljutnji, iz nas izbijaju neizrečeni uzvici bijesa, očaja, mržnje. A oni će i takvi, ušima nečujni, naći put do svoga cilja. Nije dobra ni ona šutnja na koju smo prisiljeni kad u strahu za život, radno mjesto ili socijalni status čvrsto stišćemo usne, često ponosni na svoju vještinu samosvladavanja. Ta šutnja je laž, a u laži su kratke noge. Šutjeti u tim slučajevima znači odreći se djelovanja. A odricanje od djelovanja također može biti negativno djelovanje. Kao kad vidimo da se nekome približava opasnost i umjesto da ga krikom upozorimo na nju i omogućimo mu izbjegavanje iste, osudimo ga na nešto što je možda moglo biti izbjegnuto.
Razum nam ponekad može pomoći da procijenimo trebamo li šutjeti ili govoriti. Ili djelovati na neki drugi način. Šutjeti je bolje kad smo sigurni da bismo riječima napravili više štete nego koristi. Ili kad nismo sigurni da govorom možemo pomoći, a znamo da možemo napraviti nepopravljivu štetu.
Moć govora kao i moć rasuđivanja sveti su darovi, no mi ih možemo pretvoriti u ubojito oružje koje zadaje neizlječive rane, a ponekad i ubija.
Samo istinska ljubav može naše riječi ili njihovu odsutnost učiniti ispravnima u djelovanju. Što više volimo ljude oko sebe i sebe same onom jedinom pravom, istinskom ljubavi, veća je šansa da ćemo ispravno postupiti. A ljubav, no to je već nova tema...
Post je objavljen 25.05.2007. u 22:05 sati.