Marketing
KNJIGA NAŠEGA BLOGERA
za koju sam imao čast napisati ovaj
PREDGOVOR
„Oj, Savice, tija vodo hladna“ početni su stihovi pjesme koju sam slušao kao dječak u svom reodnom selu Štitaru na Savi, a znao sam je čuti i u Jasenovcu na Savi. Niti je Sava uvijek bila tiha, niti hladna da bi krijepila. Nosila je ona sa sobom, poslije velikih kiša i topljenja snijega, i ono što se nije u nju bacalo. Ona mi se čini kao i naša povijest: nekada pitoma, topla, jednostavno idilična,a nekad snažna, mutna, usplahirena, nemilosrdna i neobuzdana – Sava i naša graničarska prošlost.
Ne laže pučki pjesnik Đuka Galović kad kaže:“Odavno smo graničari stari, čuvali smo granicu na Savi.“ A ta je granica bila duga kao i njena povijest, koja je, na pomalo neobičan način, spojila pjesnika i autore. Volio bih kada bi povezala i ova dva graničarska mjesta: Jasenovac i moj rodni Štitar u kojem se od prošle godine održava kulturna manifestacija „Odavno smo graničari stari“, čija je želja „povezati prošlost i sadašnjost te ukazati na bitne činjenice koje su se dogodile kroz povijest“.
Narod bez prošlosti je narod bez budućnosti. Naravno da svaki narod ima svoju prošlost, pitanje je samo prihvaća li on tu svoju prošlost i uči li iz nje. Danas se čak moramo zapitati zanima li uopće mlade naraštaje povijest našega zavičaja. Za mnoge on nije niti „spektakularan“ niti su njeni junaci „cool“. Kažem za mnoge, ali, hvala Bogu, ne za sve. Najbolji je primjer upravo knjiga koju držite u rukama.
Rijetko su autori jedne knjige otac i sin, a posebno kad se radi o jednoj povijesnoj temi. Je li otac, zaljubljenik u sve što je vezano uz Jasenovac i njegovu povijest, tu svoju ljubav, koju je dokazao na „milijun malih načina“, usadio još od malena svome sinu? Očito jest. Zato je ovaj dvojac, Mijo i Davor Mačković, najbolji primjer kako se zanimanje za povijest zavičaja uspješno prenosi na mlađe naraštaje. A poznavajući Davora vjerujem da će tu, od oca darovanu, ljubav prema rodnome Jasenovcu prenijeti i na svoje sinove.
Dugo mi je bila poznata namjera autora da objave povijesnu knjigu o jasenovcu. S velikim sam zanimanjem pratio njihov rad i bodrio ih da to i ostvare. Tko se ikada bavio pisanjem povijesnih tekstova zna da je najrpije „osuđen“, ne sate, nego dane provoditi u arhivima, knjižnicama i na internetu. No sav se trud isplatio. Plaća je autorima ljubav koju svojim djelom vraćaju za svu ljubav koju je Jasenovac dao njima. I tu se taj čarobni krug zatvara.
Nadam se da će ova knjiga, ma koliko god ona strogim kritičarima bila manjkava, postati štivo mlađim naraštajima koji budu željeli naučiti nešto o prošlosti rodnoga mjesta, a starijima vratiti u sjećanje ono, što su kao djeca slušali od djeda i bake.
I. Š. Baća
I dok našem Davoru od srca čestitam, vas sve lijepo pozdravljam!
Post je objavljen 30.05.2007. u 00:10 sati.