Pregled posta

O spalionicama u svijetu

Cirkus spalionica u Beču kamo se vode političari i ljudi na razgledavanje. Friedensreich Hundertwasser je stvorio bajkovitu građevinu višebojne fasade, s terasastim vrtovima, pošumljenim krovovima, neobičnim ’bradatim’ prozorima, a vizurom grada dominira tamnoplavi dimnjak sa osvijetljenom zlatnom kupolom. Postignut je idealan spoj umjetnosti i tehnologije, čemu svjedoči i velik broj turista koji svakodnevno obilaze spalionicu.


Prva znanstvena studija koja je pokazala kako učestalost pojave raka ovisi o prostornoj udaljenosti od spalionice otpada objavljena je 1996. godine (British J. Cancer). Studija je pokazala da ljudi koji žive u područjima 7,5 kilometara udaljenima od spalionice otpada češće obolijevaju od raka pluća, želuca, debelog crijeva... Studija je provedena na velikom uzorku ljudi (više od 14 milijuna) i uključila je 72 spalionice otpada na području Velike Britanije. Zbog takvih podataka i zbog pritisaka javnosti mnoge se spalionice širom svijeta zatvaraju.

U Japanu je zatvoreno na stotine spalionica industrijskog otpada zbog uvođenja novih, strožih ograničenja emisija štetnih plinova, a u SAD se, tijekom 80-ih godina, odustalo od 248 predloženih projekata spalionica. USA je zadnju spalionicu napravio davne 1990. Početkom 1998. godine zatvorene tri spalionice u Francuskoj, nakon otkrića da je kravlje mlijeko na farmama zatrovano dioksinima.

UK parliament report:
2001. godina - 11 spalionica – 250 prekoračenja razina otrovnih tvari
2002. godina - 12 Spalionica – 105 prekoračenja razina otrovnih tvari

The Spittelau spalionica otpada je renovirana nakon što ju je požar oštetio. Lokalno stanovništvo se oštro protivilo renoviranju spalionici, te su zahtjevali da se u potpunosti prekine sa spaljivanjem otpada u gradu. Lokalne vlasti su podjelile opoziciju atraktivnim dizajnom spalionice. Usprkos renovaciji, u spalionici opet izbija požar te se okolica opet onečišćuje. U sklopu renoviranja postrojenja instalirana je skupa oprema za kontrolu čistoće zraka, no i sve što filteri zaustave završava u letećem pepelu i ostatcima iz filtera, tako da je pepeo iz Spittela iznimno toksičan (koncentracija dioksina je 2160 ng TEQ /kg). Toksični ostatci iz filtera se odvoze u stari rudnik soli u Njemačkoj, gdje je lokalno stanovništvo također prosvjedovalo. Odlaganje letećeg pepela na odlagališta je rizično iz razloga što nakon nekog vremena zaštitni slojevi ispod odlagališta počinju propuštati. U tom slučaju odlagališta postaju vremenske bombe dioksina za lokalne izvore vode.

1. Energetska isplativost
Spalionice troše energiju, ne stvaraju je. Troše 4 puta više energije od recikliranja i ponovne upotrebe. Recikliranjem se štede ogromne količine energije jer se u tom procesu zaobilazi proizvodnja i obrada novog proizvoda od novo sakupljenih resursa, pri ćemu štedimo i prirodne resurse.

2. Ekonomska isplativost
Govorimo o ogromnim količinama novca, više milijardi kuna, a na šta taj novac odlazi? Odlazi na uništavanje resursa koje moramo dijeliti sa budućim generacijama. Ako mi to možemo reciklirati, ako možemo ponovno upotrijebiti, kompostirati, vi to ne smijete spaljivati!

Ako zbrojimo cijenu zgrada za recikliranje, kompostnih zgrada, zgrade za ponovnu upotrebu, zgrade za rastavljanje otpada, educiranje lokalnih zajednica za smanjenje otpada, centre za istraživanje novih tehnologija u reciklaži, trošak svega toga je manji od spalionice, napravili smo 10 puta više novih radnih mjesta. Ima toliko toga više što možemo dobiti za taj novac ali samo ako se naše vodstvo počne odgovorno ponašati i odvrgnuti se utjecajima lobista spalionice.

Na kraju krajeva otpad opet nismo zbrinuli, nego smo ga spaljivanjem samo smanjili na oko 30% težine, i još od toga napravili koncentrirani otrov.

3. Održivi razvoj
Jedina ispravna mogućnost je kretati se u pravcu održivog razvoja a to je strategija 0 smeća, koje upravo provode mnoge zemlje i gradovi širom svijeta. Razlika između spaljivanja i strategije recikliranja i ponovne upotrebe je u resursima. Nitko više ne dovodi u pitanje isplativost recikliranja i kompostiranja. Nameće se pitanje, hoćemo li ograničene resurse ponovno upotrijebiti, ili uništiti?

Trebamo industrijski dizajn za 21. stoljeće, trebamo pakiranje proizvoda u ambalaže prikladne održivom razvoju. Proizvodi koji će se jednostavno reciklirati su budućnost. Već ih sada ima, zašto ih onda ne recikliramo nego ih želimo uništiti? Spalionica sve te napore održivog razvoja vodi u krivom smjeru. Moramo gledati u budućnost, tražiti rješenja i ljude za 21. stoljeće, ne okretati se rješenjima iz 20. stoljeća. Spaljivanje otpada proizvodi otrovne dimove, koji pomažu efektu staklenika, globalnim klimatskim promjenama i povečavaju zagađenost zraka koji udišemo.

Primjer tvornice piva u Ontariu. Već 50 godina predvode svijet i prikupljaju staklene ambalaže, recikliraju 94% staklene ambalaže koje proizvedu, uštede 11 centa po flaši, imaju zaposleno 2000 ljudi na prikupljanju i recikliranju stakla, ne rade trošak komunalnim službama za zbrinjavanje otpada. To je strategija 0% otpada!.

4. Štetnost
Govoriti o 0 emisija štetnih plinova je totalna znanstvena besmislica. Nemoguće je pretvoriti stotine tisuća tona u ništa. Ono što možete je na velikoj temperaturi pretvoriti stotine tisuća tona smeća u milijarde milijardi sitnih čestica. Postoje znanstvene grane koje istražuju vrlo ozbiljne zdravstvene probleme koje uzrokuju te sitne nano čestice. Nano čestice su tako sitne da ih čak i najučinkovitiji filteri za pročišćivanje zraka ne mogu očistiti. Nano čestice ulaze duboko u pluća i tako su male da prolaze direktno kroz membrane pluća, dolazeći direktno u krvotok gdje kolaju cijelim organizmom te prolaze kroz membrane svih tkiva, uključujući i mozak. Osim ostalog u mozak dolaze sitne čestice neurološko toksičnih metala. To uključuje i dioksine i furane.

Ti dimovi su karcinogeni (izazivaju tumor, rak), teratogeni (izaziva defekte u djece), uništavaju hormonski i obrambeni sustav, izazivaju kronični umor, izazivaju neplodnost, napadaju živčani sustav i krvne stanice.