Iako je idea za naslov bila “Nikad ne bih živio na otoku”, sama činjenica da je i “It's OK” Fani pobjegla govori sve...
Naime spopala me ta čast da zbog jednog projekta dosta putujem po otocima. Sama idea je genijalna: “Vratimo i zadržimo ljude na otocima”. Genijalna idea... al iz iz iskustva znam da je to teška utopija, žalosno.
Imate mir, imate prekrasno i čisto more, razni veliki i mali brodovi uplovljavaju, hrana je servirana u moru, čak i struje i vode imate, vino Vam je najbolje, čak i trajekt postoji (zna voziti tri puta dnevno za trojicu i jedan auto), Internet imate... ali ljudi umiru i bježe!
Možemo investirati milijune, pa neka se to potroši samo zbog jedne Julije, ma sve ćemo potrošiti za nju... dobiti će svu tehniku ali neka ostane... sljedeće godine ona odlazi... zatvaramo otok, oprema bye i ključ u bravu.
Mogu imati i satelitski program, sjediti pred telkom kao i većina Vas, buljiti u taj ekran... bježe.
Oni koji ne bježe su alkoholičari ili narkomani... “Ma jako mi je drag, dobar je on čovik” (svaki dan on nel ima zna za sebe, radi gluposti, oći su mu staklene). On taj koji će se uvik vrati na Otok!
Koliko god para Mi utukli, nema tih šoldi da im se mentalitet promini! Žalosno je al uvik ima šoldi za injekcije & travu!
Iz večerašnje priče: “On ima 5 (dice) + 1 (žena)”. Vjenčali se sa devetnaest, pa ih krenulo... jer je on ispunjenje Božje volje, tj. alat prema Njegovoj volji...
Sredili mi sve tip top... al koja ti sreća kad će demontaža biti za dva mjeseca.
Zašto?
Noćas sam spavao ko beba... nema buke velegrada, sanjao sam nju u bojama 
Takav opuštajući san nisam već duggggo imao 
Vjerujte mi da sam tu duže od desetak dana i ja bi pobjegao!
Jedino bi me možda pogled iz sobe zadržao bar neko vrijeme:

Post je objavljen 25.05.2007. u 10:43 sati.