Ponekad sam sam sebi smješan. Radim stvari za koje vjerujem da će me učiniti sretnijim, ako ne sretnijim ono bar financijski sigurnijim u budućnosti. Izgubim iz vida da živim danas. Danas nisam sretan onako kako sam upoznao taj pojam u njegovoj punini. Danas sam više zahvalan što me ne bole previše leđa, zahvalan što i na poslovnom planu neke stvari idu u pravom smjeru, zahvalan što mogu igrati košarku... Da li ću biti sretan? (i tu ne mislim na zgoditk na lotu) Ne znam, vjerujem da da. Zahvalan sam da sam bar na trenutak bio.
Ako je suditi po definiciji Ingid Bergman "Sreća je dobro zdravlje i slabo pamćenje" Ne piše mi se dobro:)
Post je objavljen 25.05.2007. u 09:54 sati.