...Treci slucaj je takodjer iz Sarajeva.Tvrd sam,ali tada sam zaplakao.Sjecas li se trogodisnje Senide sto ju je snajperist,spodoba placena da za pet stotina maraka ubije dijete,pogodio negdje na Starom gradu?
Onu sliku kad je u soku,na rubu svijesti unose u kliniku,kad su se duge plave kose rasule po vratu,
ramenima,kad velike plave oci pogledom traze a modre usnice jedva izgovaraju;"Gdje mi je babo?",
e,tu sliku do smrtnog casa necu moci zaboraviti.Reporter zaustavlja njezinoga oca,grdosiju od covjeka i po tjelesnoj masi i po srcu,a on jednostavno kaze:"Volio bih sresti tog covjeka,popiti kafu s njim,da ga upitam kakav je on covjek kad moze pucati u dijete od tri godine?"Jedina kletva,ako se tako moze imenovati,jer je to zapravo konstatacija,bila je:"Neka ga stisne suza Senidina."Vjeruj mi,Azra,mozda zvuci paradoksalno,ali takve stvari,takve rijeci i slike me se doimaju neuporedivo dublje nego svakodnevne slike raskomadanih tijela.Valjda smo na njih vec oguglali...
Post je objavljen 25.05.2007. u 10:03 sati.