Marketing
HIPO I CHIPO
SDP UMAG O HYPO BANCI
Hypo banka pojavila se u Hrvatskoj sredinom devedesetih i imala je potporu tadašnjeg režima, ponajviše dvojice danas ljutih protivnika Ive Sanadera i Ivića Pašalića. Upućeni tvrde da je Sanader, kao dugogodišnji stanovnik Austrije, imao značajnu ulogu u prodoru Hypo banke u Hrvatsku, a nekadašnja poslovna tajnica Miroslava Kutle tvrdila je i na sudu da su Kutline tvrtke isplaćivale Sanaderu proviziju jer im je osigurao kredit u Hypo banci.
"U Austriji postoji praksa da se banke u većini slučajeva dijele na 'crvene', 'crne' i 'plave'. Jedne su bliske socijaldemokratima, druge narodnjacima, treće Jörgu Haideru: Hypo banka spada upravo među 'plave', kao što, primjerice, Bawag spada među 'crvene'. Isprepletenost s politikom, naime, dominantna je crta bankarskog poslovanja u Austriji i većina tamošnjih banaka sklona je ideji da preko politike uđe na hrvatsko tržište. Istragu o Hypo banci u Austriji izazvali su njezini veliki gubici, a policija jedina može ponuditi i konačne odgovore o tokovima novca iz Hrvatske u Hypo banku i natrag. Utoliko će se moći govoriti i o političkoj ekonomiji koja je takvom poslovanju išla na ruku, namjesto ekonomske politike koja bi vodila računa o širim društvenim interesima."
Tako kaže ekonomski stručnjak Damir Novotny, bivši član Savjeta Hrvatske narodne banke, a tako kažu i podaci o desetljeću intenzivne prisutnosti klagenfurtske Hypo Alpe Adria banke u ovdašnjem financijsko-privrednom sektoru. Ta, nekoć mala, novčarska ustanova čiji je većinski vlasnik austrijska pokrajina Koruška, a tamo je godinama poglavar ekstremno desno nastrojeni Jörg Haider, u Hrvatskoj se pojavila sredinom devedesetih godina, dakle, u vrijeme kad je bankarski sektor bio pod čvrstim nadzorom režima i kad se u te poslove nije moglo ući bez političke propusnice koju je mogao izdati samo Franjo Tuđman ili netko dovoljno blizak vrhovniku s Pantovčaka. Sva je prilika da su koruški bankari – koji su u ovu zemlju ušli poslovima što su bili vezani uz, kasnije propalu, Glumina banku – ubrzo uspjeli razviti prisne odnose s dvojicom tadašnjih moćnih HDZ-ovaca, a danas ljutih neprijatelja: njihova imena su Ivo Sanader i Ivić Pašalić.
Sanaderova uloga
Ovaj prvi, aktualni hrvatski premijer, bio je, vele upućeni, puno važniji u početnoj fazi prodora Hypo banke na ovdašnje tržište: Sanader je, kao što se zna, godinama živio u Austriji i raspolagao je poznanstvima u tamošnjim poslovnim krugovima, a kako mu nikad nije bilo mrsko da spaja javne dužnosti i privatni biznis, tako je postao nekovrsnim neformalnim namjesnikom rečene banke za Hrvatsku. O tome svjedoči i činjenica koju je Feral objavio potkraj 2003. godine i koja dokumentirano kaže da je Miroslav Kutle, zloglasni tajkun iz Pašalićeva poslovno-zavičajnog tabora, 1995. i 1996. u dva navrata Sanaderu isplatio ukupno osamsto tisuća tadašnjih njemačkih maraka. Nekadašnja Kutlina poslovna tajnica M. Š. te je isplate, u iskazu Državnome odvjetništvu, objasnila ovako: "Prilažem gotovinske isplate u iznosu od 800.000 DEM sa naznakom 'Hypo - gosp. Sanader'. Ja moram napomenuti da smo mi u to vrijeme dobili kredit od 4,000.000 DEM od Hypo-banke Austrija. Ja poznam ljude u Hypo-banki i mislim da je isključeno da bi oni primili proviziju u tako velikom iznosu da daju kredit. To je poslovna banka koja osigurava svoje kredite i bojim se da to baš nije moguće. Tada u to vrijeme u uredu se je govorilo za koga je taj novac jer da je pomogao oko dobivanja toga kredita. Rečeno je da je utjecao u Hypo banci da dobijemo kredit i da je to novac za njega. Vidite na isplatnicama da piše Hypo i SA. Kasnije samo Hypo, na kraju Hypo S.I. Osobno znam da je tada rečeno da se isplaćuje gosp. Ivi Sanaderu. To je ono što sam čula, ali gotovinske isplate u ovom iznosu su zaista izvršene sa naznakom kao što sam već navela".
Ova pouzdana storija govori da Pašalić, u vrijeme Kutlinih isplata Sanaderu, nije imao utjecaja u Hypo banci, jer da ga je imao, hercegovački se tajkun zasigurno ne bi obraćao Sanaderu da mu pomogne u dobivanju kredita. Skladne veze današnjega premijera i banke iz Koruške nastavile su se razvijati i kasnije, a ovdje ćemo ispripovijedati dva momenta koji ukazuju na sklad veza. Oba se tiču Istre. Najveći pojedinačni poznati donator HDZ-ove kampanje za parlamentarne izbore 2003. godine bio je, dotad sasvim anonimni, austrijski poduzetnik Miro Oblak: čovjek je Sanaderovoj stranci hladnokrvno poklonio dva milijuna kuna, te je u naknadnim intervjuima tvrdio kako je to učinio iz čiste ljubavi prema spomenutoj partiji i ne očekujući nikakve protuusluge. Tko je, zapravo, Miro Oblak?
Zna se tek da je suvlasnik savudrijskog poduzeća "Rezidencija Skiper", da je devedesetih godina sudjelovao u švercu oružja za Hrvatsku, da iz tog slavnog vremena poznaje Vladimira Zagorca i da sve njegove poslovne akcije kreditima uporno prati upravo Hypo banka: ovi podaci navode da se posumnja kako iza one velikodušne donacije od dva milijuna kuna (trećina HDZ-ova budžeta za prošlu kampanju) ne stoji (samo) Oblak, nego da je riječ o klagenfurtskoj financijskoj podršci starom prijatelju Sanaderu, a
da je Oblak iskorišten samo kao tranzitna točka za izvedbu tog poslovnog poteza.
Jakovčić i Hypo
Drugi moment govori o jedinstvenim blagonaklonim pogledima Ive Sanadera i istarskog župana Ivana Jakovčića na projekt "Brijuni rivijera", projekt koji predviđa izgradnju monumentalnih turističkih sadržaja na zemljištu što je prethodno, na kriminalan način, proglašeno građevinskim. Pogađate, i ovdje se Hypo banka pojavljuje u ulozi financijera turističkog neimarluka koji bi unakazio Istru. "Brijuni rivijera" i zajednički poslovni prijatelji iz Hypo banke najzaslužniji su za približavanje Jakovčića i Sanadera u protekle tri i pol godine: sjećate li se kad je istarski župan zadnji put spomenuo premijera u negativnom kontekstu? "Hypo banka zavladala je ogromnim dijelom Istre, ali da nije riječ o lokalnom slučaju pokazuje i njihova imovina u zadarskom zaleđu, Slavoniji i drugdje. Toj maloj austrijskoj banci, naime, golemu je podršku dao politički establišment u čitavoj Hrvatskoj, premda je to u Istri bilo najizrazitije", kaže poznati istarski političar i poduzetnik Livio Bolković (IDF), dugogodišnji žestoki protivnik Jakovčićeva vladarskog modela.
Po njemu, glavni igrač Hypo banke u Istri čitavo je vrijeme bio župan Jakovčić. Bolković veli: "Poznato je da iza svih sramnih prodaja, poput Barbarige ili Dragonere, stoji vrh IDS-a. Poznato je da je 'Arena turist' prodana za nevjerojatna dva milijuna eura, i to čovjeku kojeg je Jakovčić doveo i predstavio kao budućeg vlasnika. Primio ga je kad nitko nije znao o kome se radi, a novac mu je navodno također dala Hypo banka. Sve je smišljeno da funkcionira u stilu takvih banaka koje za kreditnu liniju uvijek traže garanciju u nekretninama. I da, pored svih mogućih stranih banaka, to ovdje uspije baš maloj regionalnoj kući, e to ne može biti slučajno", zaključuje Bolković.
Ivić je Pašalić, dakle, došao nešto kasnije, a s Hypo bankom povezao se zahvaljujući svom osobnom prijatelju (ujedno i osobnom prijatelju Vladimira Zagorca) Günteru Striedingeru koji je donedavno bio član uprave Hypo banke u Klagenfurtu i bio je zadužen za područje istočne Evrope: zahvaljujući izravnoj Haiderovoj naklonosti, Striedinger je godinama funkcionirao kao najmoćniji čovjek rečene banke, a smijenjen je i degažiran prošle godine kad se otkrilo da je Hypo banka zabilježila gubitak od tristotinjak milijuna eura i da su se, po svojoj prilici, sistematski lažirale financijske bilance ove novčarske ustanove. Tada je smijenjen, pa prebačen na drugu funkciju, i glavni izvršni direktor Wolfgang Kulterer, a nastradao je i Heinz Truskaller, dugogodišnji šef Hypo banke u Hrvatskoj i odani Striedingerov kadar. Prema Feralovim informacijama, Truskaller nije nesklon da tajno surađuje s istražnim tijelima u kopanju podataka o čudnovatim poslovnim operacijama klagenfurtske banke i probranih hrvatskih državljana.
No, stali smo na Pašaliću koji je svoje veze s Hypo bankom i svoj dotad skriveni kapital odlučio pokazati prošle godine kad je objavio da dvadeset milijuna eura teškim kreditom spomenute banke počinje graditi stambena naselja u blizini Zagreba i u Istri. Prije toga, Hypo banka investirala je novac u tvrtku "Adriadrvo" koja je u vlasništvu Pašalićeva brata. "Da bi dobio kredit, Pašalić je morao imati ili golem depozit u Hypo banci ili je, pak, sklopljen trojni ugovor koji može značiti da je garancija za kredit depozit u nekoj drugoj novčarskoj ustanovi, smještenoj, recimo, u Lihtenštajnu", kaže Feralu izvor koji je dobro upućen u poslovanje ove banke, ali i u hrvatsko-austrijsku istragu o tokovima ovdašnjeg prljavog novca. Slično je i s Vladimirom Zagorcem: izuzmemo li brzopoteznu isplatu otkupnine za otetog sina, klagenfurtska banka priznala je da mu je od 2003. do danas isplatila oko 75 milijuna eura kredita za građevinske investicije, premda se u javnosti barata i četverostruko većom svotom. Sad kad se protiv njega i Hypoa vode istrage, Zagorec je suočen i s okretanjem leđa donedavnih poslovnih partnera koji traže nove investitore i zahtijevaju da im umirovljeni general, bez uzimanja provizije, proda kupljena građevinska zemljišta od Istre, preko Zagreba, do Dubrovnika.
Možda upravo zbog spomenutih istraga i neizvjesne sudbine mutnih persona s kojima je sklapala poslove u vezi s nekretninama, Hypo banka odlučila se na prodaju biznisa s nekretninama u Hrvatskoj, biznisa koji je – prema procjenama – vrijedan više od milijardu eura.
Veliki rizici
"Ono što je ubrzo zasmetalo Hrvatskoj narodnoj banci koja je supervizirala djelovanje Hypoa, a kasnije i Ministarstvu financija, bilo je poslovanje Hypo banke preko njezinih kompanija koje nisu bile pod nadzorom HNB-a. Tu su ulazili u velike rizike i projekte, uglavnom oko kupnje nekretnina, ali i u preuzimanju kompanija preko svog Agroholdinga u Slavoniji. Tako su se pozicionirali izvan bankarskog sustava kao vlasnici velikih posjeda na Jadranu i u Slavoniji, a pri tome su zaista imali dosta dobre političke kontakte u Hrvatskoj", kaže Damir Novotny, dok Livio Bolković ne sumnja da je snažnom uzletu bankara iz Koruške uvelike pripomogao novac koji je iz Hrvatske, u vrijeme ilegalnog naoružavanja, završavao u tamošnjim trezorima, pa je kasnije korišten za ovladavanje hrvatskim zemljištem, investicijama i poduzećima. Imena Pašalića, Zagorca i Oblaka nisu usamljena kad je riječ o vezama ratnog profiterstva i ove banke: među velikim klijentima Hypoa nalaze se i osuđeni otmičar i kriminalac Hrvoje Petrač (u vrijeme dok je njegovao prijateljstvo sa Zagorcem), hercegovački tajkun Milan Lučić i čitava ergela Hercegovaca što su ovladali Makarskom, graditelj Tomislav Horvatinčić, spomenuti Miroslav Kutle, pa Walter Wolf...
Sanader, Jakovčić i Pašalić, pak, nisu jedini političari koji su bili bliski s Hypo bankom. Branimir Glavaš svojedobno je utjecao da se Slavonska banka proda upravo Austrijancima, a ta prodaja i dalje je predmet spora što ga Hypo u Londonu vodi protiv Republike Hrvatske. Ministar Božidar Kalmeta bio je gradonačelnik grada, Zadra, koji je, gotovo u cijelosti, pod kontrolom Hypo banke. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i njegov Zagrebački holding trgovali su svojim zemljištem u Istri, a u transakciju su bili uključeni Vladimir Zagorec, te odvjetnici i konzultanti bliski Hypo banci. Isto tako, gradonačelnik se bio snažno angažirao ne bi li što hitnije ishodio lokacijske i građevinske dozvole za zdanja koruške banke u Zagrebu. Uostalom, Bandić je izjavio da je svoj novi metropolitanski dom kupio upravo kreditom Hypo banke.
Skrivanje istine
Hrvatska istraga o Zagorcu i austrijske istražne radnje o Hypo banci i Zagorcu teško da će dovesti do kraha ove ustanove iz Klagenfurta, ali je nesumnjivo da se novi čelni ljudi rečene banke ubrzano rješavaju svih tekućih poslova i svih aktualnih ugovora koji ih izlažu riziku i koji ih ozbiljno kompromitiraju. Pitanje je samo može li se sakriti istina da je Hypo banka narasla na prljavom novcu iz Hrvatske i istočne Evrope, te reinvestiranju tog novca na mjesta zločina. Pitanje je još i to je li ikome u interesu da se onemogući skrivanje istine.
Post je objavljen 25.05.2007. u 02:19 sati.