Gusta tmina obavijala je sokake jednog grada. Odjednom, noćnu tišinu poremetiše glasovi vatrogasaca:
-Požar! Požar!
Da, bio je to jedan od požara koji su ovaj grad više puta pogadjali…
Vatra se približavala jednom pašinom konaku. Plamena usta požara polahko su gutala konak…. Svako je zabrinut za svoju dušu… Život je toliko sladak, najprije njega treba spasavati…
Dok je vatra gutala zdanja, po svojoj ljepoti čuvena pašina ćerka uspjela je da se baci vani skoz kapiju. Izbezumljeno je počela trčati po sokacima. S vremena na vrijeme okretala bi se da pogleda u pepeo pretvorene kuće. Nije mogla nigdje zastati jer je vatra bjesnila poput bujice… Lijepa djevojka trčala je ne znajući gdje da ide. Najzad, iznemogla nadje sebe u avliji jedne džamije. Nije znala kako je došla do tog mjesta.
Bila je veoma jaka hladnoća od koje se jedio dah. Nije bilo mjesta u koje bi se mogla skloniti. Očima zgrčenim od hladnoće pogledala je oko sebe. Malo naprijed, u jednoj od soba medrese, vidjela je jednu malu svjetlost…
Mlada djevojka sa velikom nadom potrča prema svjetlu… Gonjena strahom od požara, ušla je kroz kapiju…
U maloj sobi jedan učenik pod svjetlom svijeće čitao je jednu debelu knjigu. Podigao je pogled sa knjige kako bi vidio ko je osoba koja je iznenada ušla u sobu. Njegove oči sretoše se sa lijepim očima djevojke. Naježivši se od straha i čudjenja upita:
-Jesi li insan ili džin?
Djevojka progovori:
-Napolju je strašan požar i u isto vrijeme hladnoća od koje se ledi krv u žilama… Jedva sam došla dovdje! Naravno, ja sam insan!
Mladić se burno usprotivi:
-Nemoguće!… Ti si mlada I lijepa djevojka, a ja sam jedan neoženjen mladić!… Neshvatljivo je da oboje zanoćimo na jendom mjestu… Nadji sebi neku drugu kapiju!
Pašina kći crnih očiju proli suze i reče:
-Gdje da idem po ovoj tamnoj noći? Moramo podijeliti ovu sobu!
Odmah zatim pade na tlo…
Srce mladog učenika se stegnu od bola… Ustao je I bespomoćnom musafiru ponudio vode. Pokzavši joj na krevet u ćošku, reče:
-Legni u moj krevet i odmori se!
Drhteći od hladnoće, pašina kći se legnu u mladićev krevet, a on se vrati svojoj rahli i nastavi sa učenjem…
Pod svjetiljkom svijeće ponovo je utonuo medju listove debelog kitaba… Medjutim, ders mu nikako nije ulazio u glavu, nikako da osjeti slast učenja… To je bilo zbog toga jer je šejtan stupio na scenu. Ulivao mu je nemir i mutio mu pamet:
-O, dijete, ne budi lud!… Ovajva prilika čovjeku se pruža jednom u životu. A još ovakva ljepotica, koja nije svakome sudjena. Pogledaj je samo jednom!
Mladić podiže oči prema krevetu. Zajedno sa pogledom zaigra mu i pamet… Okrećući se uslijed košmarnog sna, djevojka se otkrila i njena ljepota je bila poput ruže izložena pogledima…
A i šejtan je svoju žaoku zabio u mladićevo srce:
-Hajde, ne stoj!… Ko će te vidjeti? Eto ljepotice lica sjajnog poput Venere!
Kada je bio na ivici strpljenja, ptica njegove pameti zaleprša krilima. Savjest stupi na scenu, ispružio je prst prema plamenu svijeće i rekao:
-O, razjareni nefsu! Ova svijeća ti je umjesto džehennemske vatre! Ako isprljaš ovu nevinu djevojku, gorjet ćeš! Najprije izdrži ovo… Ako možeš izdržati ovu vatru, onda uradi šta želiš!
Mladić odmah gurnu prst u plamen svijeće i tako zategnu dizgine svoga nefsa. Jak bol koji nanese vatra za neko vrijeme udalji šejtana. Medjutim, kada bol malo splasnu, šejtan ponovo poče ujedati mladićev mozak:
-O, dijete, ne budi budala! Ko god vidi ovakav biser on je poželi!
Mladi učenik ponovo ispruži prst ka svijeći. Plamen poput otrovne zmije uvi se oko prsta… Strašan bol podsjeti ga na Džehennem:
-O, tiranine, ako imaš snage, izdrži ovo! Medjutim, nije bilo moguće izdržati…
Tako je mladić cijelo veče na ovaj način vodio borbu sa šejtanom. Kada bi se nefs pobunio, gurnuo bi prst u svijeću tako da je izgorio sve prste redom. I svaki put bi uslijed bola skočio sa mjesta:
“Gospodaru moj, Gospodaru moj, ne potčini me nefsu!” Sve što se dešavalo, budna djevojka posmatrala je krajičkom oka. Došao je sehur-vakat, sa munara zažuboriše ezani… Mladić je sjedio za svojom rahlom i puihao u ranjene prste. Djevojka ustade sa kreveta i pogleda oko sebe. Ogrnu se ogrtačem i izidje iz sobe… Stihija se smirila, a i okolina se razdanila tako da je prepoznala sokake kojima je išla. U jednom dahu stigla je do kapije konaka i ušla unutra…
Vatrogasci su uspjeli da konak, i cijelu mahalu spase od požara.
Majka koja iznenada ugleda svoju ćerku pred sobom raširi ruke, potrča i zagrli je. Iz očiju su joj se slivale suze:
-Mladunče moje, gdje si prenoćila?
Djevojka detaljno objasni sve šta joj se desilo protekle noći. Brižna majka se uhvati za glavu i opet zaplaka:
-Ah, nesreća me udarila po najslabijoj strani!
Djevojka upre svoje krupne oči u majku i reče:
-Ne brini! Ostala sam pored osobe koja se boji Allaha. Čak me ni rukom nije dotakao. Sve do sabaha se borio sa svojim nefsom i tu bitku okončao pobjedom…
I njenom ocu, paši, ispričaše sve…
On uze svoju kćerku i krenu put džamije. Kada stigoše, djevojka mu rukom pokaza na sobu u kojoj je prenoćila:
-Eto, to je ta soba!
Paša je krupnim koracima stigao do vrata, i ušao unutra. U sobi je sjedio mladić zavijenih ruku… Nazvao mu je selam i upitao ga:
-Šta ti se desilo?
Mladi učenik prošaputa svojim imanskim usnama:
-Imam rane, pašo! Nije to ništa!
A I paša je bio plemenit čovjek. Reče mu:
-O, dijete moje! Ja znam, došla ti je jedna djevojka i ovdje prenoćila… A ti si sa svojim nefsom i šejtanom l.a. poveo bitku, izgoreo si prste svoje… Medjutim, spasio si se Džehennema. Želim da te povedem u moj konak!
Koliko god da se opirao ovoj želji, paša odvede svojoj kući ovog dobrog mladića I dodijeli mu jednu sobu. Zatim mu reče slijedeće:
-Dijete moje!… Svijet i ova država opstaju na tvom plemenitom ahlaku. Uči, leži, radi šta ti volja. Ako želiš, možeš uzeti moju kći za ženu, ako ne želiš, oženi se s kojom ti hoćeš…
Mladić prihvati ovu iskrenu ponudu i oženi se s djevojkom kojoj nadaleko nije bilo ravne. Tako on još za života dobi nagradu za svoje poštenje…
Post je objavljen 25.05.2007. u 07:53 sati.