Pregled posta

Znam izabrati trenutak

"UPOZORENJE: Blog.hr aplikacija ce zbog nadogradnje biti ugasena za 49 min."

Znam definitivno izabrati trenutak kada zelim da napisem novi post.
Ali neka, barem ovaj put nisam imao problem sa smisljanjem naslova, sto vjerujem svi ponekad imamo. Kao da mi treba neka misao vodilja na pocetku. Cesto sam znao pozeliti samo da stavim jednu TACKU (.) Hm, sad gledam ovu tacku i shvatim da je sreca pa ne pozelim da stavim dvije Shvatit ce ko treba....
I da se vratim zapocetom, posto mi vrijeme odbrojava.

Odmarao sam. Odmorio sam. Umoran sam. Nema nikakve veze jednom sa drugime, ali svi to nekad dozivimo. U svakom slucaju nekoliko cu stvari zacas da bacim ovdje u elektronsku formu.
Prva stvar koja me pokrenula na pisanje - ljudi, ako ikada budete dosli u situaciju da vam pocne alkohol preuzimati vodecu ulogu u zivotu dajte sve od sebe da kazete NE! Sad ce mnogi reci "jesi nam rekao veliku stvar". I istina je, i nisam. Samo sam danas shvatio koliko taj da ne kazem kakav alkohol moze unistiti ne samo osobu ovisnu o njemu nego i cijelo njegovo okruzenje.

Naime, izlazim jutros i naletim na poznanika, komsiju. Od ranije znam da covjek ima problema sa alkoholom i cesto sam ga znao sresti u vise nego pripitom stanju kako se pokusava dovuci do kuce. Ali, nekako, uvijek je to bilo popodne ili vece pa su se pred tom pripitoscu lakse zatvarale oci. Ali jutro? Tek sam jutros shvatio do koje mjere je taj covjek sebe unistio. I ne samo sebe, unistio je svoju porodicu, svoju suprugu, svoju djecu koja (mozda mi se samo cini) ali nikada nemaju na licu nijedan bezbrizan osmijeh. Pokusavam da se sjetim - kad sam ih zadnji put vidio nasmijane uopste? A ne radi se uopste o porodici koja bi se nekako uklopila u cijelu pricu "problem alkohola u drustvu", ako takva porodica ikako i postoji. Roditelji su skolovani i zaposleni, djeca uspjesni studenti... I alkohol koji kao kiselina razjeda tu kompaktnu cjelinu.
Ne znam. Svjestan sam da nista ne mogu uciniti. Ili? Mislim da ne mogu. Samo mogu evo i na ovaj nacin da zamolim sve vas (onoliko koliko vas vec ima) da pokusate ako nista u svom zivotu drzite taj prokletnicki porok na dovoljnoj distanci od sebe da vam ne moze preuzeti zivot. Da, napijte se nekad i spoznajte svoju granicu gdje nakon toga trebate da stanete.

Promjena teme. Idemo na nesto ljepse teme.
Citao sam do skoro jeednu dobru knjigu i nasao jedan dio koji mi se jako dopao a koji cu i ovdje da zapisem, da ostane memorisan:

Prepoznajete se?

Treca tema:
Sarajevo je ljepse nego ikada. Nakon sinosnjeg nevremena koje nas je zadesilo u toku noci (vjerujem da su mnogi bili probudjeni nezapamcenom grmljavinom i topotom kise, ja srecom i ne ali sam imao smijesnu situaciju da sam u tom trenutku gledao neki film sa odgovarajucom tematikom - uragani, i 10 min prije kraja filma, kada je on upravo dostizao svoju kulminaciju... nestalo je slike. U svakom slucaju imao sam osjecaj da su danas mnogi imali neuobicajene podocnjake ispod ociju. )
Ali je zato osvanuo prelijep dan i ja sam uzivajuci u dobrom drustvu ispijao jos jednu u nizu jutarnjih kafica... I slusajuci tako pricu drugih odlutao mi je pogled i nesto sam evidentirao. U Sarajevu se moze na jednoj stvari primijetiti prolazak vremena i postojanje razlicitih civilizacija u ovom gradu. Na ulicnoj rasvjeti. Sa jedne strane mosta se nalazio red svjetiljki tako karakteristnickih za osmanski period, a sa druge strane se taj isti niz nastavljao u obliku sklonijem austrougarskom urbanizmu. I kao mahnit sam samo ustao (na opste cudjenje prisutnih) i slikao obje.


Priznajem da mi je bilo preglupo da predjem preko mosta i slikam sa druge strane rasvjetu koja svojom bojom (siva) vec sugerise najbolje period iz kojeg potice.


Za kraj i nesto za vase usi, ali i oci, srce i dusu.


Toliko za ovo pisanje. Vrijeme mi istice, a ja cu da se potrudim da sjednem i iscitam sve ono sto su meni dragi ljudi pisali u ovo vrijeme koje je iza mene u kojem nisam bio tako aktivan u ovom blogovskom svijetu.




Post je objavljen 24.05.2007. u 20:11 sati.