Bila je skoro ponoć
A ja sjedim na klupi od
Hrastovog drveta tu na ovom groblju
Mjesečina se ljeska na spomenicima
Najljepši grob je tvoj grob
Ljubavi moja
Zašto se sudbina poigrala sa mnom i uzela mi te…
Sada sam sama i nemam nikoga
Još se jedna ljubav ugasila
Svatko mora snositi posljedice,
Ali ja ne mogu
Gledam sve one sretne ljude i pitam se
Kako si sada, i gdje si
Zašto su oni sretni a ja ne???
Zašto oni imaju svoje ljubavi???
Ne mogu bez tebe i ti to dobro znaš
Ležim na tvom grobu i plačem gorkim suzama
Sa žiletom u ruci i molim da dođeš
Po mene, i da mi daš malo
Hrabrosti da to učinim…
Bliži se kraj
Pogledala sam u srebrnu oštricu
I naslonila sam ju na svoju ruku
Polako sam zarezala ali nisam osjetila
Bol….
Sutra dan sam već bila s tobom i sve je riješeno!
Post je objavljen 24.05.2007. u 19:07 sati.