Osjecam promjene. Na sebi. U sebi. Oko sebe. Vidim ih. Ne znam razluciti jesu li pozitivne ili ne. No nije trenutno ni bitno. Osjecam kako me mijenja. On. Svjesno me oblikuje u ono sto zeli da budem. A nisam. I ne znam mogu li biti.
Ne znam mogu li usutiti na vrijeme. Ne znam kako promijeniti da mi ne smeta nesto sto ce ocito ostati isto. Htjela bih da mi neke stvari uđu na jedno i izađu na drugo uho.
Niakda nisam pozeljela biti jedna od onih glupljih cura koje samo klimaju glavom, nista ne razumiju, sve dopustaju i … sute – i kad treba i kad ne treba. Uvijek sam bila osoba koja je znala izraziti svoje misljenje; osoba koja nije dala da ju drugi zajebavaju. Nisam dala na sebe, morala sam se paziti. Tako sam naucena tj. Tako sam se sama naucila jos od malih nogu i samo tako znam funkcionirati.
Sada sam dosla do granice kada mi je tako svejedno. Ne svejedno u klasicnom smislu vec… Malo sam popustila. Shvatila sam da se ne treba previse truditi… oko nikoga, samo oko sebe. Jer nitko ne zna cijeniti tvoje kvalitete kao ti sam. Popustila sam. Prestala sam shvacati neke stvari ozbiljno i jednostavno sam bacila uzde iz svojih ruku i uzela konce razuma.
Ne upustam se vise u rasprave, svađe. Ne zanimaju me. Pa i ako jesam u pravu, ne zelim vise to dokazivati jer vidim da nema smisla. Naisla sam na zid i prvi puta shvatila da nije svaki zid stvoren da bi se rusio. Kada osjetim napetost u zraku i vidim pocetak one nelagode koje se zeli udomaciti negdje u mojim grudima, jednostavno povucem rucnu. Stanem. Okrenem glavu. Ne vidim. Jer ne zelim. Moji su zivci dragocjeni. Suze su preskupe da bi tekle vise tek tako, onako kao prije.
Uvijek sam prije kretala od sebe… Nikad nisam htjela namjerno povrijediti, pa sam pazila. Tako je bilo na pocetku pocetaka… I onda sam jednostavno tako naucila zivjeti – da ne vrijeđam, ne omalovazavam, ne provociram, ne izazivam… No onda sam dosla do zakljucka da nisu svi poput mene. Kao sto sam rekla, ne cijene se kvalitete… I mogu ja voditi bitke kolikih god razmijera, ali rat je vec unaprijed izgubljen.
Ja sam bitna. Nitko i nista nije vrijedno mojih zivaca, suza pa na kraju krajeva, ni rijeci… Neke lekcije su teske, ali se isplate.
Post je objavljen 24.05.2007. u 17:35 sati.