Marketing
Prijateljici s velikim P!
Tajne su zajebane.
Ne možeš znati kako će ljudi reagirati.
Tajne su teret ali i znak beskonačnog povjerenja.
Kao mala imala sam tajne ali nisam imala prijateljicu kojoj bih ih povjerila.
Sandra je bila najbolja prijateljica ali to je nije spriječilo da Nini vrlo brzo kaže kako ja nisam dobila mengu u šestom razredu nego to svima govorim samo zato što me je sram da jedina u razredu nisam procurila.
Drugom prilikom me pak nagovorila da na Prvi maj od kirbajaša ukrademo „vodene pernice“ i neke špangice, pa smo se zaklele da nikome nećemo to reći i ja zbilja nisam, ali ona jest uz dodatak da sam je ja nagovorila, tako da sam glavni krivac bila ja.
Malo kasnije imala sam prijateljicu Bibi, koja me „jako voljela“ i zvala „seko“ pa sam je smatrala najboljom i voljela od srca. Povjeravala sam joj se, govorila sve od svađi s roditeljima do maštarija prije spavanja. Zajebala me na najgori mogući način profuravši s dečkom za kojim sam tiho patila godinama a kasnije sam shvatila i da je sve moje tajne uredno prenosila Kaji i svima koji su bili voljni slušati. Ona mi je i danas bolna točka. Bolna u smislu da me boli to što živi u Istri, prošle godine je rodila, ima dečka, udebljala se, završila fakultet a ja sve to saznajem od susjede njezine bake. Bila sam uz nju u raznim strašno potresnim i bolnim situacijama po nju i to nakon toga što me iznevjerila. I dalje čuvam hrpu njezinih tajni koje nisam i neću nikada nikome ispričati.
Dodatan problem je bio taj što su i Sandra i Bibi bile preslatke, tihe, plavokose i plavooke pratilje mene, vraga sa čardaš nogama, brbljave, svadljive pa dalje nije bilo bitno.
Sara i Irena su mi prave prijateljice. Njima mogu reći da sam postavila bombu pod Bijelu kuću ili da sam zaklala nekoga na ulici, silovala ga mrtvog i pobjegla, a one bi se prvo smijale i rekle „glupačo, ne seri“ jer mi se tako častimo, a kad bi shvatile da sam zbilja u bijegu i forenzičari su iz minute u minutu sve bliže, njih dvije bi mi pomogle. Ako ne novcima, a i novcima su mi pomagale sto milijardi puta for the record, onda bi me smjestile u Koški kod bake ili u... e sad, ne smijem reći sva skrovišta... i forenzičarima rekle da me ne poznaju uopće a Irena (ona je sad glavnija!) bi još, da me zaštiti, pozvala glavnog forenzičara na neku pijanku i onda iskoristila svoje seksi tijelo da iscrpi zadnju kap života iz tog forenzičara, a sve da mi pomogne. E takve su one.
Takva sam i ja. Ako nekoga smatram prijateljicom, mogu joj sve reći i ona meni može sve reći bez bojazni da će to sutra pročitati na blogu.
A meni je teško čuvati tajne, pojma nemate koliko, jer sam tip koji bi progovorio na uho ili pupak ako je nešto zanimljivo i uklapa se u kontekst.
Osim tih tajni. Njih sam uvijek shvaćala vrlo ozbiljno.
Neke su teške i preteške, istina, ali sam zahvalna što mogu ponijeti dio tog tereta.
Beskonačno zahvalna!
Velika neka ljubav mi ispunjava srce danas!
Za dodatni kick sreće sutra od 10 sati zadužena je moja prijateljica ajebotekudvećprijetakobrzopasamosidevetgodinastudirala Irena koja u to doba brani teškom mukom sklepani diplomski rad na neku temu koju ni uz najbolju volju nisam uspjela zapamtiti. Al' znam da je iz upravnog prava! U 10 sati ću misliti happy thoughts i znam da ćeš briljirati, dijamantu moj prerijetko brušeni, a onda slavlje, o je, o je...
... daj mi deci se napijem,
daj mi suzu da je prolijem,
odraslo mi dete,
neće više da mi prete,
mala moja zna sva živa prava,
na ramenu ostat će nam glava,
od upravnog glava mene boli,
daj taj deci, za sreću ga proli'...
A ako netko zna da negdje traže od sutra nezaposlenu pravnicu, molim lijepo da mi javi na mejl.
Muchas gracias!
Post je objavljen 24.05.2007. u 16:23 sati.