Dakle prva stvar koju moramo raspraviti je pitanje nas kao promatrača svijeta svemira života i svega. Naš razum je ograničen i tom ograničenošću definira ono što smo sposobni percepirat i ono o čemu smo sposobni raspravljati. Dakle čovjek je postavljen u prostoru i u vremenu. Prostor nam je dovoljno jasan i možemo dijelom utjecati na njega, jer se možemo kretati, gledati, slušati u različitim smjerovima i na različitim udaljenostima. To je jasno samo po sebi. Vrijeme je malo složenije, budući da na njega ne možemo utjecati i sva naša promatranja se događaju u određenim intervalima koje mi nazivamo trenucima. Kada bi ih mogli kontrolirat, praktički bi živjeli vječno u okvirima našeg biološkog roka trajanja. Jer bi se mogli vraćati u bilo koji trenutak našeg života, ponovno ga proživjeti i izmjeniti, stvarajući tisuće "alternativnih mogućnosti" a svaka od njih progresivno još toliko. Ali ne možemo i nema smisla pričati o tome. Ono što možemo je pretpostavljat da postoji nešto izvan te 4 dimenzije našeg shvaćanja, a raspravu ograničiti na te 4, jer nisam dovoljno pametan da pričam o stvarima koje ne mogu razumjeti.Ili ako netko može neka mi se javi...
Eto toliko za danas, ugodan dan i nek vam ne smetaju zelene naočale.
Post je objavljen 24.05.2007. u 16:24 sati.