lijem suze i blejim u tipkovnicu, ubijam sama sebe, ja ću dobiti slom živaca zbog dečki, sve što trazim je jebena prilika, sa svakim dečkom zajebem, tako i sa slatkicom, meni samo treba pažnja, ništa više, puno ljudi misli da sam glupa, jesam , imaju oni pravo, uvijek sam ja u krivu, mislim to je vec normalno.....
ja nisam ni sama sigurna da li meni treba dečko ili samo netko ko će mi posvetiti pažnju?!?!?
jesam ja jedini luzer na ovom svijetu?!?!?
upoznala sam se sa slučajevima od dviju frendica iz osnovne, niti njima nije lako, usred fešte smo otišle, uzele amaro, rakiju i bukliju, počele piti, ali nam nije išlo, ja nisam popila niti kapi, znala sam da svoju tugu ipak nemogu tako utopiti, nisam ništa pila, odna smo sve tri uzele cipele, put pod noge....obrisale suze i ponosno ušle u salu prepunu ljudi....ponašale smo se kao da se ništa nije niti dogodilo.....super nam je išlo.....plesale smo sigurno 5 puta po pola sata, pa mala ćik paluza, onda sam sve zaboravila.....uhvatila sam mamu pod ruku i počele smo lebditi salom, bilo je super, najbolji provod u životu, bilo mi je svejedno šta će ko reći, postojale smo samo ja i mama, tata, i te dvije frendice......bilo je super, fešta za 5......ali onda su se stare rane opet otvorile, ne meni, jednoj prijateljici....rekla je da će se ubiti, bila je jako ozbiljna, nismo si bile nešto posebno dobre u osnovnoj, ali ko kaže da se prijateljstva nemogu obnoviti, mi jesmo, ja samo mogu moliti moga da je ta moja budalica živa jer nebih htjela da naš idući susret budem na groblju......
njene su riječi u subotu bile:
"da si žile režem, spasiti će me,
da popijem živu, možda ostanem živa,
da se bacim sa zgrade, možda ću biti veći teret nego sada,
da popijem tablete, odvest će me na ispumpavanja želuca,
jedino da mi je naći pištolj, onda mi nema spasa!"
to su bile njene riječi, nemogu vjerovati da nisam jedina sa mračnim mislima, ima još ljudi oko mene, ali nisam znala da se to događa i mojim bližnjima, nemogu vjerovati da jedna tako vedra cura, koja je svojim osmjehom sve budila i veselila još od prvog osnovne, misli tako što, ja sam mislila da je imam problema, a za sve su krivi DEČKI!!!!
nisam znala da je to tako utjecalo na nju, nije se činila kao osoba koju je lako isprovocirati, uvijek je bila snažna, a ne slabić kao ja, ja sam uvijek bila najslabija što se tiče osjećaja i uvreda, nisam znala da je sve samo skupljala i konačno odlučila, ako Bog postoji neka me zbliži sa ljudima do kojih mi je stalo, a ne da mi ih oduzima.....
Post je objavljen 24.05.2007. u 15:44 sati.