"PAZITE,TO JE OPASAN COVEK"
Vlastita sjecanja na ove dramaticne i tragicne trenutke redovno me vezuju za jedan po mnogo cemu,
posebno po njegovoj ljudskoj strani,vrijedan i nezaboravan detalj.Pokazalo se kasnije da je u tom detalju bilo ne malo sumorne istine o moralnim i ljudskim razinama onih koji su u to vrijeme sudbinski drzali konce nase buduce tragedije.
Telefonom me,21.oktobra 1988.godine,nazvao Moma Markovic,istaknuti revolucionar,komunist i partijski rukovodilac u predratnom i ratnom periodu.Poslije rata bio je na visokim duznostima u Srbiji i Federaciji.Prenio mi je licne utiske,ali i pozitivne impresije svojih prijatelja,(takodje uglednih revolucionara i kulturnih stvaralaca)o mom angazmanu i istupima u to vrijeme da se napeto stanje smiri,da se zaustavi prodor nacionalizma,da tenzije popuste,da se nadju pravi i efikasni putevi demokratskog izlaska zemlje iz duboke krize.Iznenadio sam se koliko je bio upucen u sadrzinu mojih istupa u Zagrebu 6.oktobra i na plenumu Centralnog komiteta jugoslavenskih komunista 17-18. oktobra 1988.godine,koji su sadrzavali i indirektnu kritiku politike Milosevica.
Iznio je da oni svi skupa cijene i postuju moje ocjene i poruke i porucuju da imam njihovu podrsku.
Izrazio je zelju da se sretnemo.
Bilo je ljudski razumljivo da me se takva ocjena i podrska jedne licnosti visokog morala i ugleda i njegovih,takodje uglednih,prijatelja iskreno dojmila.Zahvalio sam se na rijecima priznanja i podrske i kasnije dogovorio da se 11.novembra sretnemo u mom kabinetu.
U razgovoru,prilikom susreta pomenutog dana,Moma Markovic je,bez okolisenja,poceo pricu,na moje iznenadjenje,o svom zetu Slobodanu Milosevicu,predsjedniku Predsjednistva Saveza komunista Srbije
i licnosti koja je vec tada lebdjela na oblacima nacionalisticke euforije.Postajao je simbolom jedne tendencije koja je,bez skrupula,osvajala vlast silom i populistickim pritiscima na legalne organe vlasti i politike.
Moma Markovic mi je rekao da je u pitanju opasan covjek koji ne preza ni od cega da bi se domogao vlasti.On ne trpi nikoga ko se s njim ne slaze.Naveo mi je Moma Markovic,tom prilikom,vise detalja i primjera.Sve sto Slobodan Milosevic cini ili sta on posjeduje,uvijek se to hvali kao najbolje,a to isto kod drugih u njegovim ocima zasluzuje najpogrdnije ocjene,prezir,odbacivanje.Za one koji se ne slazu s njim,redovno idu pogrdni atributi-idiot,kreten,psihopata,glupak,bez obzira o kojim je licnostima rijec;bez obzira o kakvim je ljudskim kvalitetima i vrijednostima rijec.Bez mjere je surov prema svakome ko mu se suprotstavi.
Sa ogorcenjem,Markovic je naveo primjer svog razgovora,samo koji mjesec prije nove 1988.godine,
sa Slobodanom i svojom kcerkom Mirjanom.Izlozio je zetu tada svoja neslaganja sa njegovim radikalistickim postupcima i sa njegovom politikom.Poslije toga zet,a takodje i kcerka,zalupili su vrata pred Momom Markovicem.Nisu mu cak ni cestitali Novu godinu.Kad im je on to kasnije prigovorio,
pravdali su se lazima.Ovaj stari revolucionar nije krio,otvorenoscu svojstvenoj toj generaciji predratnih komunista,da se iskreno plasi da ce taj i takav Slobodan Milosevic upropastiti Srbiju.Nanijece time veliku stetu i Jugoslaviji.U vise navrata ponovio je da je rijec o opasnom covjeku;da o tome treba voditi racuna;da ga treba zaustaviti dok ne bude kasno.Upozorio je na ogromnu ambiciju kao pokretacki motiv Slobodana Milosevica.U ime toga spreman je da bude"veci velikosrbin od Srbina",kako je doslovno rekao Moma Markovic.Sa tugom je primjetio da je,nazalost,i njegova kcerka,Mirjana
Markovic,inficirana istim virusom bolesne ambicije-taj motiv je na opasan nacin ujedinjavao muza i zenu.
U tom neobicnom razgovoru inzistirao sam na pitanju da li po njegovoj,Markovicevoj,ocjeni postoje snage u Srbiji koje bi Milosevica zaustavile i koje bi u tome mogle biti podrzane.Samo u Srbiji,gdje se uzdigao i ima vlast,rekao sam mu,to je moguce uciniti.Svaki pokusaj sa strane bi mogao samo da dalje raspaljuje srpski nacionalizam i time jaca Milosevicevu poziciju.Moma Markovic je bio skeptik.Nije vidio takve snage na javnoj sceni Srbije.Upozorio je da je Milosevic svu vlast prigrabio u svoje ruke.Odstranio je ili odstranjuje sve one koji bi ga,ne samo mogli ugroziti,nego i koji mu nisu poslusni ili mu iz bilo kojih drugih razloga ne odgovaraju ili smetaju.
Na rastanku zavrsio je rijecima kojima je i poceo ovaj neobicni susret:
-Pazite,to je opasan covek!
Ostao sam pod teskim dojmom ovog razgovora.
Moj sagovornik je ustao iz bolnicke postelje i dosao da mi kaze tako mucne rijeci na racun svoga zeta,
pa i rodjene kcerke.Nije mogao prikriti intimna uzbudjenja i osjecanja.Nadvladali su uvjerenje i moral starog revolucionara i veterana da treba,i da to mora,licno uciniti.
Mnoge stvari koje je tada izrekao Moma Markovic bile su,nazalost,ili gruba realnost tadasnjeg politickog i drustvenog zivota,ili su predskazivale jos sumornije oblake nad jugoslavenskom sutrasnjicom...
Ubrzo su Slobodan Milosevic i Mirjana Markovic potpuno prekinuli svaki kontakt sa tastom i ocem Momom Markovicem.Posljednji put je Moma Markovic vidio svoju kcer Mirjanu vise od dvije godine prije smrti-kada ga je posjetila,i to tesko oboljelog,u bolnici.Slobodan Milosevic nije ucinio cak ni to.
Post je objavljen 24.05.2007. u 12:04 sati.