(ulomak iz knjige „Moć vaše podsvijesti“ Josepha Murphya)
Jedna mi je učiteljica rekla da je jedna jezina suradnica kritizirala njezin govor, u pismu navodeći da je prebrzo govorila, da je gutala riječi, da je se slabo čulo, da joj je izgovor loš, te da svojim govorom nije postigla nikakav učinak. Bila je bijesna i puna odbojnosti prema svojoj kritičarki.
Priznala mi je da su sve zamjerke bile točne. Prva joj je reakcija bila uistinu djetinjasta, te se složila da je to pismo ustvari blagoslov i sjajan ispravak. Odmah je počela ispravljati sve nedostatke svojeg govorništva upisavši se na tečaj retorike na gradskom sveučilištu. Svojoj je kritičarki napisala pismo u kojem zahvaljuje na iskazanom zanimanju, na njezinim zaključcima i otkrićima koji su joj omogućili da odjednom ispravi sve svoje pogreške.
Pretpostavimo da ništa što je u om pismu stajalo nije bila istina. Učiteljica koja ga je primila shvatila bi da je njezina kolegica obuzeta predrasudama, praznovjerjima ili uskogrudnim sektaškim vjerovanjima, te da jedna psihološki bolesna osoba jednostavno iz sebe izbacuje odbojnost, jer se provalila njezina mentalna brana.
Razumjeti takvu pojavu znači pokazati suosjećanje. Sljedeći logičan korak bio bi pomoliti se za spokoj, sklad i razumijevanje takve osobe. Ništa vas nemože povrijediti ako ste svjesni da samo vi vladate svojim mislima, djelima i emocijama. Emocije slijede misli, a vi imate moć odbaciti sve misli koje bi vas mogle uznemiriti ili ispuniti zebnjom.
Doista uživam čitati bilo koju knjigu Josepha Murphya. Prva koju sam kupio bila je „Istine koje će vam promjeniti život“ i doista mi je ta knjiga promjenila život. Nakon toga sam u veoma kratkom roku pokupovao sve njegove knjige dosad izašle na hrvatskom jeziku. Iako se mnogi ljudi slažu da je baš knjiga „Moć vaće podsvijesti“ Murphyjeva najbolja knjiga, po mome skromnom mišljenju baš prva knjiga koju sam nabavio nekako odudara od ostalih. Knjiga je nekako „nježna“, ima osobnost, ima dušu da se tako izrazim. Gospodin Murphy na predivan način objašnjava razne tehnike za samopomoć, ima ogromno razumijevanje za praktički sve ljudske probleme, a modernistički i znanstveni pristup Bibliji učinio ga je meni osobno jednom osobom koju ću pamtiti do kraja života (a neću zaboraviti niti sjajnog dečka Terrya Foxa – počivaj u miru prijatelju neznani). Neki ljudi doista žive nakon smrti. Predivan je osjećaj imati blisku povezanost s nekom osobom koju nikada niste sreli, niste vidjeli niti neznate ništa o njoj osim da piše čudesne knjige. A opet, nekako osjećate da je ta osoba živa i da na svoj način kroz vas govori i djeluje. Neznam što bi psiholozi rekli (zapravo, naslućujem što bi rekli – ali mudro šutim), neznam niti što bi religiozni ljudi rekli o tome (zapravo i to naslućujem, ali i dalje nemam komentara) no ja samo znam da su u krivu. Osjetio sam ono što sam osjetio, vatra je progorila u meni, doživio sam pozitivno pražnjenje mozga gotovo preko noći (bilo je potrebno samo nekoliko dana da mi se život izmjeni u potpunosti) i doista mi se neke čudne stvari događaju (čudne ali pozitivne).
Svakako imate preporuku za čitanje Josepha Murphya jer je doista velikom broju ljudi baš ova skromna osoba promjenila život. Ne mogu opisati riječima koliko mi je drago da sam se susreo s knjigom „Istine koje će vam promjeniti život“ . Knjiga doista mijenja život !
Ništa, to je za sada to od mene – nekako ovih dana i nisam pretjerano raspoložen za nekakvo „tipično“ pisanje dnevnika (doživio sam to i to, osjećao sam se tako i tako) vrlo vjerojatno jer imam jako puno elana u sebi, pun sam energije, trenutačno mi i nije do otvaranja i ostavljanja određenog djela moje osobnosti na ovim stranicama. Čak niti u razgovoru s ljudima nisam „pekmezast“ , da se tako izrazim. A neki puta znam biti baš takav - „pekmezić“. Možda je ljudima pomalo neugodno zbog toga ? Možda se zbog nekih mojih pitanja, odgovora ili stavova određena osoba osjeća nesigurno ? Znate što – e baš me briga. Neka se ponašaju kako hoće, ja im ne branim ništa. I dalje volim te ljude, i dalje im poklanjam smješak. A samo to je dovoljno, jedan maleni, iskreni smješak – i već osobu možeš usrećiti, ponekad je i navesti na određena razmišljanja.
Možda i moj Blog može nekoga učiniti sretnim. Možda ga može navesti na određena razmišljanja. Biti ću iskreno presretan ako se tako nešto dogodi.
Želim vam svima puno sreće, puno osjećaja i ljubavi za sebe i za osobe do kojih vam je stalo.
Čuvajte mi se i čujemo se,
Zoran
Post je objavljen 23.05.2007. u 22:40 sati.