Za poimanje što je ekološka svijest možemo reći, da je svatko na svoj način doživljava. Velika većina (nadam se) ipak ispravno prosuđuje, ali uvijek ima i onih kojima je to nevažno i bitno im je, da smeće nije pred njihovim vratima ili barem da ga ne vide. Ovako razmišljanje i dovodi one, kojima je stalo do očuvanja okoliša, da kontinuirano skreću pažnju kako pojedincima, tako i cjelokupnoj javnosti kako ispravno postupati sa otpadom, a naročito onim opasnim.Danas niti jedan proizvod nije bez nekakvog oblika ambalaže.
Zakonska regulativa je jasna, da svi koji proizvode ambalažu, imaju obvezu kvalitetnog zbrinjavanja na neopasan način za okoliš i ljude, a stara poslovica govori «Lanac je onoliko čvrst, koliko je čvrsta najslabija karika!» U ovom slučaju jedna od «karika» je poljoprivrednik, koji očito nema dovoljno ekološke svijesti, da zbrine ove plitice za rasad, koje nakon sadnje stoje razbacane i sada je to «tuđa» briga. U jeku sadnje povrća i duhana na oranicama «zbrinjavanje» je rješavano i paljenjem plitica, koje izgaranjem stvaraju opasan plin dioksin štetan za okoliš i ljude. Sreća je, što se na vrijeme uočio problem, te su ljudi iz struktura vlasti reagirali (Općina Suhopolje), za sada samo opomenama prema nesavjesnim korisnicima ovog ambalažnog otpada uz obvezu pravilnog zbrinjavanja u najkraćem roku.
Odsjek HZPSS-a Virovitičko-podravske županije,
Ljubomir Duvnjak, dipl. ing., stručni savjetnik
Post je objavljen 23.05.2007. u 21:20 sati.