Sjedi Irac u pubu i pije, pije, pije....cijelu noć. Pred jutro barmen mu kaže da je kraj, da mora platiti, jer se pub zatvara. Irac plati, i ustane sa barske stolice, ali padne ravno na nos. Pokuša još jednom ali ista stvar. Ništa, odluči otpuzati van, pa ce mu svjež zrak razbristiti glavu. Vani se nadiše svježeg zraka, opet pokuša ustati, ali opet padne na facu. Nema mu druge nego mora otpuzati do kuće, pokuša ipak na pola puta ustati ali opet pljusne na facu. Kada je dopuzao kući, preskoči pranje zuba, jer nije mogao dohvatiti umivaonik, nego se jedva popne na krevet i istog trena zaspi.
Ujutro ga žena probudi vičući na njega:" Opet si se noćas oblokavao u pubu!?!"
On:" Nisam, od kud ti ta ideja!!"
Ona" Ne laži, nazvali su iz puba da si opet tamo zaboravio invalidska kolica."
Jednog dana upoznala sam jednog divnog gospodina i zaljubila se. Kada je postalo jasno da cemo se vjencati, odlucila sam prestati jesti grah.
Nekoliko mjeseci kasnije, na moj rođendan, pokvario mi se auto dok sam se vracala kuci s posla. S obzirom dasam zivjela na selu, pozvala sam muza i rekla mu da cu kasniti, jer sam morala pjeske kuci. Iduci tako, uz put sam naisla na jednu malu krcmu iz koje se sirio miris graha i ja jednostavno nisam mogla odoljeti. Buduci da sam pred sobom imala jos par kilometara puta, predpostavila sam da cu se putem osloboditi svih nuspojava dok ne stignem kuci. Usla sam u krcmu i za cas posla "sredila" tri porcije graha. Kada sam nastavila pjesaciti, potrudila sam se osloboditi svih plinova.
Kada sam stgla, moj muz je bio radostan sto me vidi i veselo je rakao:"Draga imam iznanađenje za večeru!". Stavio mi je povez preko očiju, i odveo za stol u blagavaonici. Sjela sam, i bas kad je htio skinuti povez, zazvonio je telefon. Natjerao me da mu obecam da necu skinuti povez dok se ne vrati, i otisao se javiti.
Grah koji sam pojela je jos uvijek radio, i pritisak je postao nepodnosljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se muz ne vrati, nagnula se na jednu stranu i "pustila" jedan. Ne samo da je bio glasan, nego je i smrdio kao kamion gnojiva koji prolazeci pored pilane pregazi tvora. Uzela sam salvetu s krila i otpuhala smrad. Zatim sam se nagnula na drugu stranu i "odapela" jos tri. Smrad je bio gori od kuhanja kiselog zelja. Naculivsi usi na telefonski razgovor u susjednoj sobi, nastavila sam ovako jos nekoliko minuta. Zadovoljstvo je bilo ne opisivo.
Kada je pozdravljanje oznacilo kraj moje sloobode, ucinila sam jos nekoliko kruznih pokreta salvetom i raspuhala preostali smrad, vratila sam salvetu na krilo i uz osjecaj zadovoljstva i olaksanja, spustila ruke na krilo. Lice mi je imalo najneviniji izraz kada se moj muz vratio i ispricao sto se tako dugo zadrzao. Pitao me jesam li virila i uvjerila sam ga da nisam.
U tom trenu, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sjedili za stolom u glas je uzviknulo:" SRETAN ROĐENDAN!!!!".
Pala sam u nesvjest.
Post je objavljen 23.05.2007. u 20:19 sati.