Marketing
Pametne covjekolike ideje
Moda. Mislim, moda. Pih. Moderna kakva vec jesam utrapih sebi haljinu sezone (citaj: iduceg ljeta svi ce mi se smijat jerbo cu bit totalno out), takozvanu maksi haljinu. Za tebe i mene: haljina drecavih boja i uzoraka maltene do poda (odnosno, za kratkotrupaste poput mene doslovce do poda), bez rukava, sa posteno dubokim dekolteom. Stono i bijase izvor moje zenske i jednakospolne (ona koja je za jednakost spolova, sto muskih, sto zenskih) frustracije: brate, predubok.
Opcepoznata cinjenica poznata samo meni jest da mrzim dekolte. Odnosno, mrsko mi ga pokazat. Sta ja znam, mora da sam bila odgojena od strane nekog od roda casnih sestara (a nisam). Zato cu u restoranima uvijek biti zadnja posluzena; zato nikad necu dobit prednost preskakanja redova u ducanima (nikad preko mojih ustiju prijec nece nesto poput: joj, gospon, znate, zuri mi se, jako, i pri tom isprsit pozamasni dekolte kojem god nesretniku da se naso). Ma i kad kosulje nosim uvijek sam zakopcana do zanjeg gumba gore. Nema odstupanja ni pedlja kozne povrsine. Krivo i tupavo nasadjeno zensko, ne zna iskoristit vlastite atribute pred nosom. Pronicljivost mi je oduvijek bila jaca strana.
Dobro. Sad, dekolte u ovoj haljini u kojoj se nameracih otic obrazovat o nadrealizmu (nestasna neka skupinica, ti nadrealisti) i svima koji se nadrealisticki osjecaju. Taman se fino natrackah faktorom protiv gorenja (jerbo i tu konacno uprdila vrucina od jedno dvaejspet stupnjeva stono je za ove razmjere maltene toplotni udar) i premijerno se utegnuh u doticni ljetni odjevni predmet.
Kad ono - jebemusunac, vidi se sve!!! Pod 'sve' smatralo se onaj procijep koji odvaja lijevu od desne. Sise, to jest. Za mene 'vakvu nenaviklu na takav otvoreni i bezobzirni prikaz dzumbusa koji se eufemisticki nazivaju zenskim atributima, digla mi se kosa te preostale neizdepilirane dlacetine na tijelu u jednom glatkom potezu. Sudeci po ovakvoj histericnobapskoj reakciji mislio bi covjek da se vidi ko zna sta. Ali posto imam nepisani doktorat iz dramatiziranja i drama queeniziranja nije me cudilo. Nije bilo dovoljno sto me vec akcija sakrivanja naramenica od grudnjaka izbacila iz takta (da li se itko obazire kad se muskarcima vidi odeblja potkosulja kroz kosulju? Nitko! Jebo sve!), vec moradoh improvizirat akciju vlastorucno usmrtimo dekolte.
Kako? Sta? Sa cime, a da ne ispadnes jos veci Zagorec nego sto jesi?!! Hm. Potkosulja ne dolazi u obzir, osim ako ne zelim izgledat ko da sam pala s Marsa. Zakopcana vesta isto tako ne dolazi u obzir jerbo cu se upec na plus cetrdesetinesto u podzemnoj. Ali um genija (odnosno, moj um, op. a.) nikad ne spava, iako se to moze cinit na prvi pogled, nego prevrce u sebi bez prestanka. Pa se tako dosjetih ingeniozne zamisli: spojit cu to zihericom! Pace, zihericama (mnozina). Em sto imadoh ultramodernofragilisticku haljinu, em stono je kustomizirah na vlastiti pregenijalni nacin - sa tri ziherice zatvorih dekolte ko od sale! Ovako naprlitana krocih u modnu metropolu (i pazih da ne udahnem vise kisika nego sto mi treba stono znaci da maltene usahnuh ko riba u plicaku), pri tom slusajuci jedan od ljetnih otockih hitova. Sigurna u cinjenicu da samoj sebi izbojkotirah vlastiti dekolte (i onda jos neka netko kaze da nisam doslijedna svojim idealima). Ponosu mom ne da nije bilo kraja nego kraja nije bilo. Istovremeno se sjetih da to ne bijase prvi puta da je moj mozak pobijedio na natjecanju pameti svijeta: imadem isto tako par hlaca, cije hlacnice spojih sa zihericama kad su popucale po savovima jerbo mi se nije dalo zasivat.
I jos se pitam zasto mi nitko nije udijelio nagradu za najbogatiju pamet uzduz i poprijeko?
Post je objavljen 23.05.2007. u 20:50 sati.