Okrenula sam se i ugledala te, staja si blizu, s nekom grupicom ljudi i smijao se, nikad ti nisam rekla da te volim gledati kada se smiješ.
I nastavila sam plesati, zabavljati se sa svojim prijateljicama. Nije da je DJ bio dobar, ali željela sam te impresionirati, barem plesom.
Ali nisi primjećivao moj ples, moju prisutnost, ništa moje.
A onda ti je prišla ona. I pričala ti nešto.
Mrzim gledati tvoju zainteresiranost za neka druga ženska lica, za neke druge usne što proizvode nege drugačije riječi...drugačije od mojih.
I nisam se mogla suzdržati.
Približila sam se i zgrabila je za kosu.
Bacila na tlo.
I njenim sičušnim tijelom ulaštila sjajni pod.
Ljudi su zaprepašteno gledali dok je ona vrištala i otimala se.
Željela sam je udariti nogom po gubici da zašuti više, ali bilo mi je žao.
Ipak nisam tako nasilna, željala bih da to znaš.
Ipak nisam toliko gruba.
Koji je gušt bio šutnuti je glavom o štok.
I gledati kako joj krv teče iz tog ružnog nosa.
Sve je bilo u nekom slow motionu, samo je muzika išla u svom uobičajenom ritmu "Pržiiiii se srce moje..."
Htjela sam da još više pati. Da osjeti bol koju sam ja osjetila kada ti je prišla i izmamila tvoju pažnju.
A da tebi pokažem koliko mi je stalo.
I onda odjednom poznati je glas prekinuo scenu.
"Hajde samnom do WCa"
Otvorila sam oči, sve je vratilo svoj pravi ritam.
Ljudi su se zabavljali, Edo je treštao iz zvučnika.
A nje više nije bilo pored tebe.
I dalje si se smješio, uputio mi jedan pogled onako prolazan mada nisam sigurna da si me uopće zapazio u tom letu.
Ali ipak posramila sam se, kao da si znao što sam upravo učinila.
Post je objavljen 23.05.2007. u 17:57 sati.