Ponekad me pričanje i pisanje odvedu nekim svojim stazama. Čini mi se da imam toliko toga za napisati - riječi su brojem beskrajne, poput zvijezda na ljetnom noćnom nebu. I svaka zvijezda ima tisuću priča koje se, nekako, moraju ispričati. Svjetovi priča i svjetovi spoznaja, sve je to tako beskrajno, tako obiluje životom, da je ponekad doista teško započeti. Ili biti sustavan. Želio bih vam pokazati sve te svemire, opisati ih, barem spomenuti. A onda me jedna zraka svjetla povede sa sobom i ja više ne znam jesam li vam rekao sve što sam morao. Možete li me pratiti u tu svjetlost, ili sam vas negdje, putem, izgubio? Moram li se vratiti na početak i objasniti sve ponovo, korak po korak? Ili, možda, ne?
Post je objavljen 23.05.2007. u 12:45 sati.