U petak,još prije 12 dana pala sam sa konja, to mi naravno nije bio prvi pad ali je bio najnezgodniji.
Nije kriv ni konj pa čak ni ja. Naime, dali smo prepravljat western sedlo kod kožara a još smo kupili i novu (deblju) podsedlicu. Sve smo to lijepo postavili na konja i provjerili zategnutost kolana i krenula sam na probni krug...korak i kas bili su ok, no, u galopu u lijevom zavoju sedlo se okrenulo, tako da sam u relativno velikoj brzini i sa relativno velike visine pala na desni bok. ( kolan ipak nije bio dovoljno stegnut).
U petak,još prije 12 dana pala sam sa konja, to mi naravno nije bio prvi pad ali je bio najnezgodniji.
Nije kriv ni konj pa čak ni ja. Naime, dali smo prepravljat western sedlo kod kožara a još smo kupili i novu (deblju) podsedlicu. Sve smo to lijepo postavili na konja i provjerili zategnutost kolana i krenula sam na probni krug...korak i kas bili su ok, no, u galopu u lijevom zavoju sedlo se okrenulo, tako da sam u relativno velikoj brzini i sa relativno velike visine pala na desni bok. ( kolan ipak nije bio dovoljno stegnut).
Pad je bio začuđujuće bolan ali sam se nakon nekoliko minuta ustala i pomislila da ipak to i nije bilo toliko strašno, kad mogu normalno hodat,disat i sve ostalo. Boli me, ali to bi trebalo brzo proči. Bio je petak navečer pa sam odlučila da ću kod liječnika na pregled u ponedjeljak.Pila sam voltaren i stavljala si voltaren gel, na bolno mjesto i tako je prošao vikend. Sve sam normalno radila, samo sam se više odmarala. Sa ponedjeljkom došlo je i tisuću obveza tako da sam kod obiteljske liječnice otišla tek u četvrtak i to najviše zato jer sam se od svih tih silnih obloga prehladila, pa kad bi se zakašljala osjećala bi jaku bol u prsima a i primjetila sam da ne mogu duboko disati.
Obiteljska liječnica me je odmah poslala na rengen i kad je vidjela sliku hitno me je uputila u Novu bolnicu sa dijagnozom, pazi sad : fraktura 5 rebara?!?!
Bila sam šokirana! Pa kako ja uopće hodam i radim sve ovo vrijeme?
Nazvala sam dragog da ode sa posla i vozi me u bolnicu jer ja očito po svemu sudeći nisam u stanju!?
Ušetala sam u bolnicu uredno predala uputnicu a ovaj na porti malo gleda mene, malo uputnicu, malo mene...pa uputnicu. Kaže mi da pričekam u čekaoni ( na hitnoj ). Ulovio me strah...što će mi sad raditi? A da mi ipak odemo doma? U tom trenu kad sam već htjela zbrisati doma pozovu me u sobu na pregled.
Sve opet ispričam i pokažem sliku a doktor kirurg kaže da nije to fraktura već samo nagnječenje i postavi mi takvu dijagnozu uz preporuku mirovanja, analgetika i obloga. Ok, sad mi više ništa nije jasno. Ali ova dijagnoza mi puno bolje zvuči i puno mi je draža.
To je dakle bilo u četvrtak (prošli). Od onda me jednako boli kao i sad, pa sam odlučila potražiti još jedno mišljenje doktora. Najavila sam se kod drage prijateljice čiji otac je umirovljeni kirurg koji je dugo godina radio u Americi. Pokazala sam mu sliku...a on gleda..gleda i pokaže mi kako zaista imam slomljena rebra ali 2 ne 5 te da mi ih je 3 natučeno. On mi, kaže ne može dati službenu dijagnozu ali mi je savjetovao da potražim stručnu pomoć.
Sada sam u krevetu i mirujem ( kolko ja mogu mirovat) i to je sve što mislim da treba mojim rebrima. Ali ipak stalno imam osjećaj da nešto nisam poduzela. A opet, ima li smisla?
Post je objavljen 23.05.2007. u 10:34 sati.