Kad sam dobio poziv moje Hermane da odemo tamo, imao sam dojam da se može desiti nešto ... novo.
Ni sam nisam znao što, no ... nešto.
Zvučalo mi je obećavajuće, novo, ... a zaljubljenik sam u kulturno blago/odsjek glazbe/ tog otoka. Je, za sad je glazba, no ... čudne mi se stvari događaju posljednjih godina, pa ... ako me je bez daha mogao ostaviti suvremeni ples, na koji me odvela par puta moja bolja polovica, kako ne bih očekivao nešto od ovako nečeg.
Sve dobro, barem za večeras, što mi se desilo je da sam slušao izvorni jezik, da sam razumio barem 85% onoga što sam čuo ... i da sam se okuražio progovoriti "jareklakazala" sistemom sa mojom učiteljicom (koja je, ipak, bila ponosna što razumijem, a ni blebetao nisam BAŠ tako loše) i prijateljem Carlosom. Samo govoriti i govoriti ... i sve ja to znam, ali ... no tengo cojones ... baš svaki put i pred svakim. A nije ni izlaz da mi treba "podstrek" u 2-3 piva.
Niš, nastavljam dalje kao svaki drugi posao - uporno ... dok ne procuri. :-)
A " Inicijalni sastanak Kluba hrvatsko-kubanskog prijateljstva"?
Bilo je podosta ljudi koje nisam dugo vidio, bilo je ... kava s mlijekom i mojito ... bilo je ...
Ali nije bilo ono što sam htio.
Dobio sam, kao i svi nazočni, porciju propagandnog govora "što je sve Revolucija uspjela unatoč blokadi SAD-a ...". I to popriličnu.
Nisam znao da je temelj "Kluba hrvatsko-kubanskog prijateljstva" veličanje politike Fidela i blaćenja SAD-a, bez obzira ima li smisla ili ne.
Zaboravio sam ja tu retoriku.
Jesam bio Titov pionir, no ... davno su to prevaziđena vremena ... di je ORA iza nas (vjerujem da mlađi čitatelji ni ne znaju što je ORA)?
Ne želim sada raspravljati o ispravnosti ideologija ... jer, tim ciljem nisam niti došao na ovaj skup. I još kad me se oplahne veličanjem (i to u toj mjeri) jednoumlja ... ne volim jednoumlje.
Sva sreća pa je ljudski vijek cca ispod 100 godina - da je 500 ... moglo bi mi se desiti predavanje "Unatoč svim besmislicama ... Zemlja je je ploča koja ..." ili "Inkvizicija u suvremenom svijetu"
Došao sam jer sam ... htio čuti sve samo ne politiku.
Htio sam čuti o povezivanju ova dva naroda, o razmjeni kulture, o ... realnim planovima kako unaprijediti suradnju (jer, striček je nabrojao kako je imao prijem kod Gradonačelnika, kod Ministra za kulturu, pa čak i kod Predsjednika ove naše domaje) ... kakvu pomoć širenju te suradnje trebaju od ljudi koji bi se toga prihvatili ... ali ne da i, pri tome, moraju prihvatiti ideje stričeka Castra.
Mene ne zanima on i njegova ideologija.
Mene zanima narod, a narod stvara kulturu ... a ona je moj cilj.
Davno sam zaražen njihovom glazbom, volim njihov jezik (castellano, da se razumijemo - johoho razlike od književnog španjolskog koji se uči u školama) i vuče me da upoznam i ostalo ... i mislio sam da imam barem malu priliku ... i niš od nje.
Možda sam u krivu - možda je ovo "porcija po službenom zadatku" koju se mora "fasovati" da bi se dobilo ono što me zanima?
Samo, ako je ovo inicijalni sastanak Kluba ... a tko zna da sam bio tamo?
Meni riječ "Klub" ima neku težinu pripadanja.
Nakon večeras ... ne osjećam se "pripadajući".
Osjećam se ... kao i do sad.
A možda je i dobro da se nismo, nekako, "upisivali" u taj Klub - ti vrapca, ako im je retorika hladnoratovska, ... a što ne bi i postupci bili hladnoratovski ... pa da budem definiran kao "opredjeljen" ... a ni luk jeo ni luk mirisao.
I vidi kud sad ode ovaj moj post - umjesto ka oduševljenju zbog makar malog otvaranja te bogate zemlje ... u sumnjićavost, predpostavke ... i niškoristi.
Ježi ga ... ali ... biti će bolje. Znam.
Post je objavljen 22.05.2007. u 23:53 sati.