Marketing
kad ti kažem zbogom.. možda je to posljednji put... tko zna...sutra ću možda reći 1000 puta zbogom, adijo... a prekosutra, i nadalje...možda više ni jednom.. možda...jer me više ne bude... možda...
kad se prijatelji rastaju....tek onda shvatimo što su nam značili, i koliko smo mi njima značili....da.... što god da nas može odvojit od naših frendova, ne može zasigurno odvojit ljepe provedene trenutke sa njima, ako želimo mi ih pamtimo za uvijek....
kad se prijatelji rastaju, pruže ruke, i kažu, srest ćemo se opet..ali vrlo često to nije tako.... to izgovorimo ali vrlo dobro u sebi osjećamo...možda je to naš posljednji pozdrav... eo ja.... okružena svim tim svojim priajteljima po cijele dane, slobodno vrijeme.... kad su kraj mene, sve je super, i meni dođe pomisao... kako bi se oni sada osjećali da sam ja zauvijek otišla od njih prije nekoliko dana?? da li bi sse i dalje smijali, i dalje tako ovdje sjedili bezbrižno i veselo???
možda se malo previše zamaram sa time šta bi bilo da bi bilo, ali vijerujte, nema mi sada druge.... znam koliko boli kad ti netko laže... kad ne saznaš istinu u pravi čas...sve znam.....ali ... uvijek taj ali...uvijek...
nije samoća ta koja me napušta...
jutro donosi kraj... još jednom ponavljam... da....da...da.....
ostajem bez rijeći, jer nema tih rijeći koji bi iskreno mogli opisati sada moje stanje.... sretna , zadovoljna.....i sitnica je dovoljna da se opet sjetim...nečeg,da me slomi..... i sve se promijeni u tako malenom trenu....
i za kraj... divno je biti nekome nešto, pogotovo ako je ljubav uzvraćena....
možda...možda...možda...možda i ne...
Post je objavljen 22.05.2007. u 20:57 sati.