odakle da krenem...onaj slatki dečko....danas sam ga vidjela po milijuniti put....opet sam ispala glupa onima koji znaju o čemu se radi....onima koji si bili samnom...a i samoj sebi..
slatkica....ista škola...drugi smjer...bla.bla.bla
uglavnom, idemo ja i frendica iz škole, bila sam gladna i otišla kupiti pizzu....
sad se mi vraćamo, a u blizini imaju dvije autobusne stanice, pa smo mozgale na koju ćemo....
dobro idemo na onu na koju ide i slatkica.....kad za vraga on čeka bus..
to nisam očekivala jer je fulao bus, a sljedeći ide za 20-ak minuta....
....ugavnom, ja nisam htjela otići, strah me bilo biti blizu njega...vidjelo se da je živčan....
frendica je skoro otišla bez mene, ali sam je uspjela odgovoriti....neznam kako bi on shvatio da sam još i sjela kraj njega, ko zna šta bi pomislio, da ga pratim ili ko zna šta dr.?!?!?!
tako smo mi otišle na drugu stanicu i upustile se u raspravu zašto nisam htjela biti blizu njega.....
jednostavan razlog, bojim se poraza, jer mi je jasno dao do znanja da neće ništa samnom, ispalo bi da ga opsjedam...ko zna šta bi on mislio....makar se neznamo jako dobro, ali stalo mi je do njegovog mišljenja, makar ga neću tako skoro čuti......
da se vratimo na ono o čemu smo mi pričale..razočarala sam se kod 3-4 dečka, ali to se ne zaboravlja lako....pogotovo što su me njih dvojica ismijavali zbog izgleda, pokazati ću ja njima da ja mogu i bolje, sada na ljeto ću se baciti na vježbanje i trčanje pa da vidimo kakva ću se vratiti u školu, nitko mi nevjeruje za to, ali ovaj sam put čvrsto odlučila i nitko me nemože odgovoriti od toga...ni sam bog...ovo je samo moja odluka, prva koje ću se držati....moram zbog sebe...jer sam se skoro vratila na svoju staru težinu, je...ga moram ići....
Post je objavljen 22.05.2007. u 19:44 sati.