Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jednajedinaneponovljiva

Marketing

Što prije umrem to bolje.....................

Da, da...... Tako je... hm.. Stojim, gledam, razmišljam.. ili bolje rećeno smišljam....zašto živjet kad iz života niko ne izlazi živ.. zašto voljet kad te taj kojeg voliš uvijek najviše razočara, zašto biti prijatelj, kada nikad neznaš, dal je on stvarno PRIJATELJ, zašto lagat kad istina izađe na vidjelo, zašto živjet u zabludi??? Možda da bi život lakše podnjeli, ali zašto,, kad na posljetku nam je svima ista sudbina,, svima do jednoga...Neam iznimke ,nema izuzetka..zašto težit da postigneš nešta kad ionako, kakvu korist imaš od toga..Možda da neko govori o tebi dobro..Ali što mi to znaći, kad ne živim zbog nikoga(možda zbog ......), kad me boli briga za tuđe mišljenje, kad sama najbolje znam tko sam i što sam..Kad se predstavljam drugaćije nego što jesam..Kad niko nezna ni četvrtinu onoga tko sam.. a da im kažem malo ko bi vjeravao..KAo i za ovaj blog,, malo ko vjeruje da ovo što je tu napisano da je djelo moga razuma, moga uma..ali zaboli me... pišem zbog sebe, a ne vas čitatelja.. nemoram imat nijedan komentar..Pišem jer...Znam da jednog dan,, ali možda... ću trebati te svoje rijeći potpore , te svoje nedovršene misli, filozofije....pišem jer volim pisat, volim lutat....ali još neznam Zašto?? zašto to sve.. tj zašto živjeti.....?.. mogla bi danima stojati i razmišlajti(onako točno vidim sliku sebe kako stojim na nekom osamljenom mjestu, cvjeće cvate, otpada,kisa pada, sve je bijelo, otapa se snjeg, i sve opet iz početka...)zato je bolje stati na loptu i reći ono što se malo ko usuđuje,a znam da vecina nas koji pišemo blogove i koji citamo mislimo:Što prije umrem to je bolje.. makar i tvrdili za mene da sam kukavica, ionako znam da to samo govor jer su ljubomorni, ili možda razočarani ili možda jednostavno ih boli što smo mi jednostavno nestali...ionako neke banalne stvari koje sam danas saznala(nebi vjerovali danas sam slušala sv a predavanja u školi i zaradila 2 komada) su to da moje djete će živjeti u gotovo nemogućim uvijetima(neželim mu priuštit tu sudbinu), da ljudi muće životinje, pa nije fer..nije fer nekoga koje slabiji ko nema moć... ne može to tako,, ali jednog dana ce te svi odgovarat za svoja djela,, i naplatit će te neprocjenivo vrijedan raćun, i ostat dužni.. mogla bi tako u beskonaćnost...previše je razloga, al to samo zato što ja živim za vjećnost a ne za trenutak.. to je još jedino što želim naučit u ovom životu, na ovom svijetu.. sve ostalo mi se gadi,, sve... da treba živjeti za trenutak i nemisliti što će biti sutra jer jedino tako čovjek se neće brinit i bit će sretan.. trenutak...... to je ono ćemu ću težit cjelu vjećnost, a ipka neću uspjet.. nisam pesimista, samo sam realista koji se usudi reći kako je,, i ne mazat vam oći.. onima koji su preglupi da bi shvatili.. ili možda jednostavno da vas pustim da živite u zabludi jer će te bar malo biti sretni, a onda kad se bude morali suoćiti s istinom, bolit će previše, da će pasti i kleknuti ; ubiti samoga sebe...mahwave

Post je objavljen 22.05.2007. u 19:15 sati.