...Ljubav nemoj od mene očekivati! Ti su meni super kao osoba i jako se palim na tebe, htio bi te fukat svaki dan, ali ja ti nisam osoba koja će ti pružit ljubav!...
Jedino kaj budali možeš odgovoriti je:
Sex nemoj od mene očekivati! Ti si meni super kao osoba i mogu se s tobom dopisivat cijeli dan, ali ja ti nisam osoba koja će ti pružit sex!
I onda, kaj da si jedna poštena žena misli nego da negdje, u nekim oku nedokučivim prostorima štancaju ovakve kretene.
I da su im naravno, svima dali baš moju adresu.
I ne bi to bilo vrijedno spomena, da me već neko duže vrijeme ne muči jedan činjenica.
Ja imam puno prijatelja, mahom prijateljica, i dokazano je da ljudi misle da sam im super osoba (to čak i ovaj majmun misli) i da se ljudi vole samnom družiti.
To da sam si morala dokazivati, da to nisam znala odmah, to su neke druge teme potaknute "pucanjem ljubavi" s mojom nekad najboljom prijateljicom.
Sad, šta tu meni nije jasno.
Neću se znati dobro izraziti drugačije nego u slikama.
Ja zamišljam jednu vezu kao odnos dvoje ljudi koji se vole družiti zajedno, veza koja se bazira na tome da ti je super što onaj drugi priča, što onaj drugi radi, da ti odgovara humor koji onaj drugi ima, da se jednostavno voliš družiti s tom osobom i da ti je baš super.
A osim toga da osjećaš da si ti toj drugoj osobi super i to te na neki način tjera da ostaneš takav...cool.
A to meni ništa nije drugačije od prijateljstva.
Ja se trudim oko prijateljstava koja me ispunjavaju, koja me ne opterećuju, ljudi koji su mi super i s kojima se slažem, s kojima mi je super izlaziti, pričati, s kojima imam o čemu razgovarati satima, s kojima se mogu smijati dok se ne popiškim u gaće, s kojima mogu dijeliti i sve ono teško što život nosi. Isto tako, kada osjetim da sam postala nekome opterećenje ja se povlačim iz tog prijateljstva. Čist račun duga ljubav.
I sad meni nije jasno kako se nije našao jedan normalan tip, jedan kojem sam ja super osoba i jedan koji bi se volio više družiti samnom, jedan koji bi mogao pružiti nježnost, ljubav, a ne samo sex (kojeg baj d vej uopće ne trebam).
Kako mogu biti super osoba drugima, a nije se našao muškarac kojem sam super osoba toliko da bi me želio nazvati svojom?
I ne, neću ni pomisliti da je to zbog mog izgleda, zato kaj nije, zato kaj sam si baš super, i zato kaj je i vaga počela pokazivati ono što sam silno željela...više nisam odojak...sada sam na dvoznamenkastim iznosima.
I da, znam što ćete mi reći, da će baš kad se najmanje nadam uletiti netko, da će se to dogoditi kada ne budem više toliko silno željela imati nekoga. I sve mi je to jasno, ali ja se ne mogu praviti da ne želim kada želim, i ja se ne mogu praviti da mi s vremena na vijeme ne treba zagrljaj... naravno ne ovakav kakvog nudi gore spomenuto Smetalo.
Idem se spremit, idem se danas isplesat na H-epi...