Kad sam pogledala datum posljednjeg bloga, shvatila sam koliko dugo nisam pisala. Nije mi žao, ali nekako sam se poželila svog "imaginarnog" društva. Puno se toga promijenilo od posljednjeg posta i zaista ne bi imalo smisla sad naširoko i nagugačko o tome. Najvažnije i najljepše što se dogodilo trentno spava u kolicima pokraj mene, to je moj šestomjesečni sin, na kojeg sam izninmno ponosna. Veslim se što ću pročitati neke vaše nove postove i nadam se da me niste u potpunosti zaboravili. Obećajem sama sebi da ću češće tipkati kad počnem raditi (za 6 mj ;)), prvenstveno jer mi je to zadovoljstvo, a i volim osjećaj napetosti kada šef uđe u moj ured i pogledati što mi je na zaslonu kompa...do tada, a možda i prije šaljem vam veliki pozdrav i veseli osmijeh ;))
Post je objavljen 22.05.2007. u 10:45 sati.