Ona dolazi s koferom u ruci. Negdje na Mediteranu, ispod loze i maslina. Podne je, plava i žuta klize sa slike, kako to može samo u mediteransko podne. On stoji na recepciji hotela.
Smiješi joj se.
Ona uzvraća smješak, ali stidljivo.
- Vi ste ovdje novi?, pita on.
Ona odgovara klimanjem glavom.
Ovo je rajsko mjesto upravo to - Raj, Čistilište, DrugaStrana,TheGreatBeyond.
Ona je umrla, on je umro, svi su ovdje umrli, duhovi nekadašnjih ljudi, duše koje su to mediteransko podne odabrale za Vječnost.
Zaljubljuju se, naravno.
On se zaljubio čim ju je ugledao da prolazi ispod maslina, ona se zaljubila čim se nasmiješio i uhvatio njen kofer.
Da smo barem... ranije, šapće joj.
Toliko te volim da bih te našao bilo gdje.
Toliko te volim da bih te čekala.
Da smo barem... ranije... drugdje...
Volio bih živjeti s tobom i stariti s tobom. Volio bih se probuditi pored tebe. Volio bih gledati naše fotografije iz mladosti i smijati se našim borama.
Voljela bih u našoj djeci tražiti tvoje oči.
Voljela bih te nazvati, napisati ti pismo, pobjeći od tebe i vratiti ti se.
Volio bih te voljeti.
Voljela bih te željeti.
Žudnja ima svoje putove. Ponekad žudiš za nekim toliko da te noge same nose u njegovom smjeru. Ponekad nekog voliš toliko da si siguran da bi ga pronašao na kraju svijeta.
Ljubavne priče imaju svoju kronologiju: ljubavnici, zaljubljeni traže svoje tragove u prošlim životima. Imam osjećaj kao da te već poznajem, govore si. Vrijeme se sabija u prvim danima, tjedni prođu u jednom dahu, vrijeme se mjeri od poljupca do poljupca.
Ali oni su u Raju, gdje žudnje nema. Tim više je, misle oni, njihova priča posebna. I rađa se ideja: pobjeći. Vratiti se u svijet u kojem se možeš ljubiti na kiši, svađati i miriti, ludovati i željeti.
Ne smijete, upozorava ih Čuvar. Ako se vratite, nećete se prepoznati. Postoji put, ali u tom se svijetu više nećete poznavati.
To je nemoguće, uvjereni su oni. Naći ću te, obećaje on. Čekat ću te, zaklinje se ona.
I bježe.
Prometna je ulica nekog velikog grada. Ljudi, automobili, buka, kiša. On stoji na ulici. Ona prolazi pored njega. Zastaje. Zastaje i on.
Odnekud mu je poznata, čini joj se da ga poznaje.
Ali ona žuri - kasni na sastanak, čeka je Zaručnik.
On se osmjehne, kao što se smiješi brojnim ljepoticama u prolazu.
Ona dolazi s koferom u ruci. Negdje na Mediteranu, ispod loze i maslina. Podne je, plava i žuta klize sa slike, kako to može samo u mediteransko podne. On stoji na recepciji hotela. Smiješi joj se.
Ona uzvraća smješak, ali stidljivo.
- Vi ste ovdje novi?
Post je objavljen 22.05.2007. u 09:27 sati.