Kada radimo, radimo za sebe i svoje…
A On je život položio za druge i tuđe.
Kada se veselimo, pozivamo krug bliskih…
A On je pozivao sakate, kljaste i hrome.
Kad savjetujemo i tješimo, izabiremo izglednije, bogatije i bolje…
A On je tješio jednako bogate kao i siromahe, udovice kao i drolje.
Kada plačemo, plačemo zbog rodbine i svoga…
A On je plakao nad sudbinom Jeruzalema.
Kada odlazimo zauvijek, najviše nas bole naši…
A On je bio sam i napušten od svih.
Kada je odlazio molio je ne samo za ove nego za sve koje k sebi zove…
/Anton Šuljić/
Vjerovati radosti
Post je objavljen 21.05.2007. u 21:26 sati.