Rijetko pišem, javim se tu i tamo. Ali ovo me stvarno pogodilo. Teško mi je ostati bez ono malo dobrih prijatelja i kad sam načuo da odlazi moja prijateljica Zona to me jako pogodilo. I ne znam što ću pa sam se odlučio napiti i baš me briga, jer ako ode Zona....
I tako čaša po čaša krenula neka tuga i nevolja.
A kad je tuga i nevolja onda uz čašu dođe i pjesma, a kad je pjesma onda idem do kraja, do dna....
Pa kaže: