Probudila sam se u bolničkom krilu.Nisam se sjećala ničega,a i vidjela sam pomalo mutno.Boljela me je glava,činilo mi se kao da će se rasprsnuti.Pogledala sam oko sebe.Bolničko krilo bilo je prazno,a napolju je sijao mjesec.Zagledala sam se u zvijezde,a zvijezde su mi odgovarale na sva pitanja.Okrenula sam se na stranu.Ovo me je podsjetilo kako sam i prošle godine završila ovdije.Bila je noć,i ja sam hodala hodnicima škole razmišljajući.Izvježbala sam se u izbjegavanju domara i profesora do savršenstva.I tako,dok sam hodala,nečija kletva me pogodila.Bila je to kletva vezivanja.Pala sam na pod i nisam se mogla pomaknuti.Čula sam nekoga kako se udaljava trčeći.Nisam mogla proizvesti nikakav zvuk,nisam se mogla ni pomaknuti...Osjećala sam se tako bespomoćno.Moj štapić je ležao nekoliko stopa dalje.Nije mi prostalo ništa drugo nego da čekam do jutra da me neko pronađe.Našao me je profesor Slughorn.Ličio je na morža više nego ikad,u onoj svojoj smiješnoj noćnoj kapici.Odmah je izveo protuurok,i odveo me pravo u bolničko krilo.Bio je zaista potresen što je njegova omiljena učenica tako brutalno napadnuta.Zahtijevao je istragu,ali «zločinac» nikada nije uhvaćen.Uzalud je profesor Dippet ispitivao učenike,ništa nisu pronašli.Imala sam gomilu posjeta u bolnici,dolazili su mi čak i prvašići.Ne znam zašto me svi tako vole,stvarno to ne shvatam.Remus kaže da je to zato što se trudim ne svađati ni sa kim.Ustvari,skoro ni sa kim.Svađam se sa Jamesom.Ne podnosim tog dečka,tako je umišljen,tako je grozan,tako je samouvjeren...Aaarghh!!!Samo razmišljanje o njemu me dovede do ludila!Uvijek je tako.Uvijek!!!Huh...smiri se.Nego,da se vratim na priču.Mene je tada najviše potreslo to što postoje takvi ljdi,takve...kukavice,koje se ne smiju suočiti sa posljedicama svojih dijela...I sada sam opet na istom mjestu.U istom krevetu,koji kao da je rezervisan za mene.I opet gledam zvijezde.Imam fikciju prema zvijezdama.Uvijek sam bila očarana njima,zidovi moje sobe su oblijepljeni zvijezdama i posterima Beatlesa.Uh...tako sam umorna...spava mi se...
«Šuti,šuti,ne smijemo ju probuditi.» Regina.
«Ti šuti,tako si tiha da bi i top probudila.»Agnes.
«Ma,obje ste tako tihe...Očaran sam vašom suosjećajnosti za jednu djevojku koja je pala u nesvijest prije manje od 24 sata.» Remus.
«Dajte molim vas ušutite.» James?
«Hej,tišina,evo,budi se.»
Otvorila sam oči.Nad mojom glavom je stajala paleta raznih glava,koje su,čim su vidjele da sam budna,odahnule i sklonile se sa vidika.
«Ma,svi ste tako tihi da ste me probudili.Bravo,mi amigos,bravo,volim vas sve!»
Naravno,odmah su se počeli smijati.
«Dakle,Lily dušo,tvoj izvanredni smisao za humor te nije napustio...kao ni tvoj sarkazam.Odlično,odlično.Još par dana,i bićeš ista ona Lily.»
«Hvala,hvala Siriuse.»
«Ma nema na čemu dušo,svaki put.»
«I,šta Lady Letitia kaže,šta je uzrok mojoj...hmm...slabosti?Koliko dugo sam spavala?I šta se ustvari desilo?»
«Jedno po jedno.Imala si tešku upalu pluća,ali zad dan-dva bićeš ok.Spavala si dan i pol.Sada je 6 sati.A šta se desilo u vozu?Pa,onesvijestila si se,i James te je uhvatio.»
«Oh...mislila sam da je to bio Sirius.Pa,hvala ti James.Da me nisi uhvatio,vjerovatno bih zadobila još i potres mozga.»
«Ma,nema problema.Kad god ti bude bio potreban neko da te uhvati,tu sam.» Rekao je to sa onim svojim šeretskim osmijehom,i svi su shvatili dvosmislenost njegovih riječi.Poludila sam.
«Da,naravno,kad god mi bude zatrebao neki idiot,zvaću te.Ti si upravo savršen za to: umišljeni,prenapuhani,preegoistični idiot!»
«Da,naravno,Lily,ja znam da ti mene voliš najviše na svijetu.Volim i ja tebe dušo.»
«O Bože!!!Da li ti imaš ikakvu ideju koliko me nerviraš?»
»U redu je vas dvoje,prestanite.Baš ste kao pas i mačka.Smirite se barem malo.»
«Ok,Agnes,ionako moram ići.Imam metlobojski terning.»
«Joj da,i ja.» Sirius je djelovao baš zbunjeno.Mislim da je stvarno zaboravio da ima metlobojski trening.«Ajd bok!»
Otišao je zajedno sa Jamesom,a ja sam ostala sa Reginom,Remusom i Agnes u sobi.
"Što je bilo u školi?Jesu li mnogo gnjavili?"
"Ne,samo su svi razočarani jer si ti bolesna,a i samo su pričali o ČAS-ovima.Ništa važno."
«Hajdemo igrati čarobnjači šah.»
Ostatak večeri proveli smo zafrkavajući se u sobi,a onda mi se prispavalao.Baš kad su njih troje otišli,u sobu je ušao profesor Dumbledore.Začuđemo sam ga pogledala,a on je samo rekao:«Gospođice Evans...Moramo razgovarati.Hitno je...»
Post je objavljen 21.05.2007. u 18:01 sati.