Trebalo nam je par minuta da se otrijeznimo i shvatimo da je to samo murja. Uglavnom, ovaj put su nas pokupili u stanicu, uzeli dokumente i zahtjevali da platimo 70 E svaka. A mi smo samo flegmaticno sjedile. Poslije sve te paranoje i horora, ovo je bilo naprosto smijesno. Stvarno nam je bilo svejedno sta ce nam napraviti, ili deportirati ili strpati u cuzu. Koga briga, pare nece dobiti! A Svabe su sve vise pizdile na nas nedostatak straha pred njima dok su nam se derali u facu:'' ilegale, ilegale, zibcis euro, zibcis euro!'' Pih, oni su macji kasalj i ne znaju da je za psihu masta puno opasnija. Da nam se osvete pokazali su nam jedno mjesto od kojeg se ne smijemo mrdnuti. A to je bilo ispred pol. stanice! Smradovi, sigurno su se ismijavali. Pa tko ce tamo stati? Stajale smo satima i przile se, vec htjele zbrisati negdje drugdje, kad su se zaustavili Rumunji. Evo im na, smradovima! Stariji covjek s lijepom 16-godisnjom kcerkom. Pazili su na nas, kupovali hranu, pa cak se i slikali. Bili takoder odusevljeni jer Zaba i na rumunjskom zna blebetati. Doduse, ta navodna kcerka iz Moldavije je bila njegova ljubavnica! Eh, ljudi se svakako snalaze da izadu iz bijede. Sad smo bili na super mjestu za stopiranje, taman direkt za Italiju. Malo smo pricali s kamiondijama, pili caj s Litvancima (Zaba se naravno i po ruskom sporazumijeva). Zaustavili su se 2 auta, Rumunji opet. Bas su isli za Milano i imali smo direktan prijevoz. Jednom na faci je pisalo da je glup ko kurac, pa cemo ga zvati Budala, a drugi je bio mladi i sasvim ok. Zeljeli su da ih odrzavamo budnima jer voze jos iz Rumunjske 1 i pol dan. Vozili smo se s njima negdje oko 8 sati. Sve moje stvari su bile kod Zabe u drugom autu, pa i dokumenti. Taj mladi vozac mi je pustao rum. techno (uzas!) i house (sto je cak i interesantno) i ucio razlikovati te vrazje moderne pravce u glazbi. Kad ga pitah cime se bavi, on mrtav hladan:''pa trenutacno bjezim od murje, idem doma u Spanjolsku, a inace kradem aute i pljackam kuce''. Ok, prvo zinuh, ali ipak me vise nista ne moze iznenaditi. Pricao je o adrenalinu kad s drugovima ulazi u bogate kuce i sve beru. Nagovarao me da probam. Odjednom je poceo ozbiljno pricati da ce me uzeti u Spanjolsku protiv volje i kljucao u mozak da spavam s njim! Znate, kako je satima to slusati?! Ja se usrah, nije me hvala bozima taknuo, ali to psihicko mrcvaranje! A prakticki jos ne spavah 5 dana! Blebetah o svacemu samo da skrenem s teme (mislim da se moj engleski strmoglavo popravio tad). Na tim beskonacnim autostradama talijanskim je odjednom pozurio i izgubili smo Budalu i Zabu. Bijah prenerazena. Otet ce me, pa on je mafija, ima tu moc, bas ga briga! I jos se s Budalom zna tjedan dana i nema njegov broj! Usrah se, ali bez panike, jer tako umoran covjek kao ja tad se i ne moze previse uzbuditi oko svoje sudbine. Ipak je stao i ovi se pojavise. Na kraju je ispalo, da je Budala htio nas izgubiti i bio na pumpi i zelio od Zabe da mu pusi. Samo ovaj je bio vrhunska Budala i opasniji. Ta Budala kad je birao broj od Ace i to pred nasim ocima, je grijesio brojeve namjerno! Pa kaj misli, da smo maloumne? Ostavili su nas na autogrillu na krivoj strani Milana. Moj vozac mi je pruzio ruku (vec je prije odustao od namjere) i rekao da ne budem tako iskrena i naivna. To je ukratko o njima. Iz kola je iskocio visoki Srbin:'' pa gde su vas ostavili, u tri picke materine, prokleti cigani!'' Ah, naski jezik u kombinaciji sa psovanjem nam je doslo kao melem na dusu. U Comu smo se dakle druzili Aca, talijan Stefano (cak pristojan i bolje izgleda od svih zabara!), Zaba i ja. Nas domacin je bio veoma cudan, veliki saljivdija, ali previse okupiran materijalnim. Zna se sa srpskom mafijom, politicarima i estradom. Pa cak se druzi s Bjelogrlicem (srp. redatelj), a u Italiji u kojoj je slucajno zapeo vozi kamione da zaradi, dok u Beogradu drzi stanove, lokale i restorane. Napricao mi je puno zanimljivih stvari. Kupuje vrhunsku travu, i ocito je, kad sam se konacno napusila, a duvala toliko da je vise od svega sto popusih svih posljednjih godina( mislim od marice). Naravno, on nam je kuhao prefine orididi tal. paste, dok smo nas dvje ladile muda. 2 dana smo provele u Acinom kamionu i bile glavna atrakcija na svim istovarima, utovarima i cestama. Mislili su da je Albanac s 2 zene, na sto bi on dodao da ostale dvije cekaju doma. Kad smo nocili na parkingu, Zaba se tak napila da je plesala po kabini, a to se trese na svaki pokret. Kamion je isao lijevo, desno kao brod u oluji! Sljedece jutro je vani bila gomila kamiondija i kad su ga vidjeli samilosno su ga gledali;''a jadan, sam se zabavljao (znate s cim:))'', a kad smo izasle nas 2 celjust i bijase do poda,a jedan je kimao glavom''dobar si, cak dvje!'' Umirali smo od smijeha na tu zgodu. Como je inace lijep grad, ali ne bih tu zivjela da mi platis. Svi se ponasaju tako mehanicki. Aca je stalno psovao mentalitet zabara. Inace, znam i ceste gdje stoje bijele, a gdje crne kurve. I zamislite, one hvataju stop! Dizu palac da musterija stane! Sad mi je sve jasno.Jedan dan smo otisli nas 4 u polje visoke trave i bacali se kao djeca i radili piramide. Ovi 30-godisnjaci su se vratili u mladost. Do subote smo se zezale da smo na repeatu jer smo se s ruksacima vracale u Acin stan 3 puta zbog neuspjesnog stopiranja. Mene je hvatala siza, cinilo mi se da se nikad necemo izvuci iz smrdljive zabarske zemlje! U ponedjeljak smo konacno nasle neke Ukrajince i taj jedan nas je trebao voziti do Slovacke. Ja rekoh, da ne stajem na ausrijsko tlo osim da im se izserem na asfaltu! Cinio se normalan dedak, kuhao nam je, dao vina. Nocili smo jos uvijek u Italiji na nekom parkingu, Zaba i ja gore, a lik dolje u kamionu. Odjednom nas je poceo dirati i nije htio prestati. Zaba mi nije rekla da je vec ranije pitao koja ce od nas s njim spavati. Da sam znala, spavala bih na polju! Bdjele smo cijelu noc, nismo mogle van jer su ruksaci bili tko zna gdje, a moron je svaki sat vremena pokusavao, najvise na Zabu, a mi smo ga odgurivale. Tak mi se pisalo,ali ju nisam htjela ostaviti. U mraku sam skuzila da je lik potpuno gol! Ujutro smo zbrisale i nekim neobjasnjvim cudom natrefili na Poljake koji idu drito u Poljsku. Ako ista znam o Poljacima, to je da su prepristojni i da njih ni kurve s Pigala ne mogu pridobiti! Ostavili su nas u Katowicama, blizu Krakowa. Zaba je mrtva umorna i dalje odlucno stopirala, ja sam htjela da se vratimo vlakom. Malo smo lutale i hodale ispod onih ogromnih mostova. Konacno je stao auto i bila sam doma u 6 ujutro u srijedu. Na moje iznenadenje nisam mogla u sobu jer smo imali neke fucking insekte! Toliko sam grmila na recepciju da sam vidjela u ocima lika da me se boji dok mi je bojazljivo pruzao kljuc od neke druge sobe. Nisam imala nista cisto, a smrdila sam ko les. Od bijesa sam zaspala kasno i spavala 15 sati. To je ukratko, budem ja jos pricala.
Post je objavljen 21.05.2007. u 16:36 sati.