...Jedna spodoba,koja je ne tako davno sjedila u fotelji univerzitetskog profesora,koji je odgajao,
usmjeravao,obrazovao mlade,igrao je fudbal odrubljenom muslimanskom glavom.Poslije toga i svega ostalog,a mnogo je toga strasnog,uzasnog,gnusnog,krvolocnog,ludog i hudog,postala sam sigurna u jedno:sretna sam sto si mrtav.Pocinje mi se ciniti kako je doslo ono doba kad zivi trebaju zavidjeti mrtvima.To govore stariji,iskusniji.Meni se pak tek pocinje ciniti da bi to mogla biti istina.Ipak,jos
se otimam,necu da se pomirim,da izgubim vjeru u ljude,bez toga covjek gubi smisao zivljenja.I necu izgubiti tu vjeru sve dok bar jedan Marko,a ima ih jos mnogo,zivi,hoda,govori.Imao si i ti,onda,
davno,svoga Rajka.Na vasu srecu,bili ste prijatelji i zahvaljujuci bas njemu ti nikad nisi znao sta znaci mrziti.Na zalost,Marka Vesovica znam tek preko medija.Neka nam ih,babo,i tvoga Rajka i moga Marka.
Sjeme im se produzilo i nikad,za vjeke vjekova ne zatrlo...
(Nura Bazdulj-Hubijar-"LJUBAV JE SIHIRBAZ,BABO")
Post je objavljen 21.05.2007. u 15:45 sati.