..."Hale,zvali su me iz Zagreba i dali mi ovaj broj.Pitali su imamo li novinara koji govori engleski i ja sam im rekao da imamo tebe.Veceras ces nazvati CNN i predati izvjestaj!"rekao je Sinisa odusevljeno.
"Za CNN?"rekla sam u nevjerici.On se samo cerio.
"Tu ti je broj u Atlanti i imena ljudi koji su te preporucili.Samo tamo nazovi i predaj izvjestaj!"rekao je Sinisa kao da se radi o najnormalnijoj stvari na svijetu.Ja sam bila u panici.
"Pa kuda cu ja na CNN?"rekla sam nesigurno.
"Hale,jesu li oni ovdje?"
"Nisu."
"E,vidis,mi jesmo.`Ko ih jebe,bolji smo od njih...Samo ti njih nazovi..."
Navecer,oko osam sati,nazvala sam Atlantu.Javila mi se tajnica i pitala koga trazim.Objasnila sam joj tko sam i dala informacije koje sam znala a onda me je prebacila na drugu liniju.Tamo su me ponovo pitali tko sam i koga trebam a onda ostavili na cekanju i opet prebacili na drugu liniju.Napokon sam dobila nekog muskarca u FOREIGN DESKU koji me je pazljivo saslusao,ali kao da nije znao sto bi sa mnom.
Sumnjala sam da uopce zna odakle zovem,sto se tu dogadja i zasto su me,uopce,preporucili.Bilo mi je neugodno jer sam imala osjecaj da tratim i svoje i njegovo vrijeme i bila sam ljuta na one koji su me,bez ikakve najave,uputili na Atlantu.Ako je to slavna americka organizacija...
Nakon neslavne epizode sa CNN-om mislila sam kako sam zavrsila sa strancima.No,u Zagrebu se proculo da je u Vukovaru novinar koji govori engleski jezik.Nekoliko dana nakon CNN-a u Stabu je zazvonio telefon.
"Alenka,za tebe je.BBC.."rekao je Miro smijeseci se i znacajno podizuci obrve.Zbunjeno sam uzela slusalicu.S druge strane linije bila je nepoznata zena sa BBC RADIJA koja me je upitala da li bih joj mogla dati informacije o stanju u gradu.Razgovarale smo nekoliko minuta,a kada sam spustila slusalicu,zacula sam decke iz Staba kako znacajno vicu:"Ooo,BBC...opa bato,pa vi ste faca..."
Rasla sam kao kvasac.Bio je to tek pocetak.Sljedecih dana decki koji su dezurali na telefonima imali su sa mnom pune ruke posla.Kako bi se koji od njih javio na telefon,podigao bi ruku sa slusalicom u zrak i povikao:"ALENKA,BBC!ALENKA,SKY!ALENKA,ASSOCIATED PRESS!"U pocetku,zvucali su kao da izvlace glavni dobitak na lutriji ali im je ubrzo dosadilo.I na to su se navikli kao i na sve drugo...
Ja sam jos uvijek imala tremu.Shvacala sam kolika odgovornost lezi na meni jer je svijet,na temelju onoga sto sam govorila stvarao sliku o stanju u Vukovaru.Morala sam tu sliku prenijeti rijecima,
jezikom koji mi nije bio ni materinji jezik,ni jezik koji sam studirala.Znala sam vrlo malo o nacinu na koji rade te velike kuce jer sam,ipak,bila samo novinar-amater,novinar maloga lokalnog radija...Uz to,morala sam paziti i sto pricam jer nisam mogla znati tko slusa i gleda ono sto govorim.
To je ponekad izazivalo nepovjerenje mojih sugovornika.Jednom sam razgovarala s nekim na BBC-u:
"Rekli ste kako u gradu nema ni struje,ni vode,ni telefonskih veza.A kako mi onda mozemo razgovarati s vama?"
"Govorim s jedine linije u gradu."
"U zapovjednistvu obrane?"
"Tako je."
"A koliko ste udaljeni od linije fronte?"
"Ovdje ne postoji linija fronte,gospodine.Cijeli grad je fronta..."
"Pa,dobro,koliko ste udaljeni od neprijateljskih polozaja?"
"Oprostite,ali to vam ne smijem odgovoriti."
"Shvacam...a,mozete li mi reci kolike su hrvatske snage u gradu?"
"Ne,na zalost,nije mi dozvoljeno davati tu vrstu informacija..."
Najvise sam voljela SKY.Njihov tehnicar bio je vrlo ljubazan i drag.Uvijek bi me prvo pitao"kako sam danas",jesam li spremna za snimanje i objasnjavao proceduru jednostavnim jezikom.Njegov neobicni,
pjevuckajuci govor izazivao je moju radoznalost pa sam ga,nakon nekoliko jutarnjih razgovora,
konacno upitala kakav mu je to naglasak:
"Vi ste Skot,zar ne?"
"Kako znate?"rekao je napadno naglasavajuci svoj akcent i nasmijao se."Alenka,pazite na sebe,OK?"
rekao je potom vrlo ozbiljno,malo zastao,a onda dodao:"Ja sam na vasoj strani...Do vidjenja do sutra!"
Od toga dana pozdravljali smo se srdacno,poput starih znanaca.Jednog jutra,nakon uobicajenog uvoda rekao je:
"OK,sada cete malo poslusati spicu,zatim ce voditelj napraviti uvod,predstaviti vas i pozdraviti.Tada ukljucujemo vas."
"Uzivo?"
"Yeap..."rekao je kratko i mirno i mogla sam osjetiti kako se smijesi.
U slusalici sam zacula poznatu spicu SKY NEWS i glas voditelja kojega sam vidjela stotinama puta tijekom rata u Zaljevu.Izgledalo je nestvarno cuti vlastito ime,pomisliti kako ono stoji ispisano na ekranu,pomisliti kako milijuni ljudi sirom svijeta slusaju ono sto ja upravo govorim...Bila je to zastrasujuca pomisao.Sljedeci put kada sam se javila uzivo,nastojala sam o tome razmisljati kao o najobicnijem telefonskom razgovoru...
Post je objavljen 21.05.2007. u 14:03 sati.