DUNAVSKI ESPERANTO
Vukovar nema svoga dijalekta.
Kad slusate Vukovarce kako govore,zapazit cete da,doduse,pomalo otezu,ali da se njihovo narjecje
inace jedva razlikuje od knjizevne stokavice.Dapace,u tome su prilicno sirokogrudni,pa zato hladnokrvno mijesaju ikavske,ekavske i ijekavske rijeci.Tamo se,na primjer,kaze MLEKO i LEPO,ali se isto tako uvijek kaze GRIJATI,SIJATI.Tu je i sokacka CIGLJA i srijemski COKOT i knjizevna OPCINA.U Vukovaru se preplicu razni utjecaji,ali ta mjesavina jedva da se moze prepoznati kao specificno vukovarska.
I to je na svoj nacin u redu:kakav je polozaj Vukovara,takav mu je i govor.Jer,tesko je,na primjer,reci gdje se Vukovar nalazi,u kojoj pokrajini.Mnogi ce reci da je to Slavonija,kazat ce to i mnogi Vukovarci;a opet,Vukovar je nekada bio srediste Srijemske zupanije,pa se nitko u tom gradu nece odreci ni te srijemske pripadnosti.A oni koji najvise drze do preciznosti i vole kuriozitete,reci ce ovako.
Vukovar se zapravo nalazi na medji Srijema i Slavonije,pa ga Vuka,tekuci kroz samo njegovo srediste,dijeli na srijemski i slavonski dio.I to ce onda biti nov dokaz o granicnom polozaju toga
grada.
Netko se drugi mozda i nece s tim sloziti,pa ce dokazivati nesto sasvim deseto,i po svoj prilici nece nista dokazati.A nije ni cudo.Vukovar se,izgleda,i ne da geografski precizno smjestiti,jer on je i Srijem i Slavonija,a granici s Backom,pa je tako vise toga u isto vrijeme.Je li onda cudo sto je i njegovo narjecje mjesavina?Je li cudo sto govor Vukovarcima najvise nalikuje na govor nekoga tko se mnogo selio,pa je svuda gdje je zivio ponesto pokupio?
A kad se Vukovarci pocnu doista seliti-radi posla,skolovanja,ili iz obiteljskih razloga-onda im taj govor posve odredjuje sudbinu i nacin zivota.Buduci da nemaju izrazitoga dijalekta,oni lako prihvacaju govor sredine u kojoj se nadju,pa ih vrlo brzo i ne mozete razlikovati od starosjedilaca.Je li vam se ikad dogodilo da po govoru prepoznate Vukovarca,kao sto bez greske prepoznajete Dubrovcanina ili
Licanina?Dakako da nije,a ja vas uvjeravam da i nece.
A sto je jos vaznije,oni po govoru ne prepoznaju ni jedni druge kad se susretnu negdje izvan zavicaja.Zbog toga ostaju jedni drugima nepoznati:u Zagrebu,recimo,zivi mnogo Vukovaraca,ali niti se poznaju niti se kada susrecu.Oni se ne ponasaju kao ljudi iz istoga kraja:niti jedni drugima pomazu,
niti su jedni prema drugima sentimentalni,niti se,uopce,ponasaju kao da su jedni drugima zemljaci,sa svim onim sto uz tu rijec kod nas ide.Nije to zato sto bi njima nedostajalo ljubavi prema zavicaju i ljudima iz zavicaja:obratno,tesko je igdje naci takvih lokalpatriota kakvi su Vukovarci.Ne,to je zbog
njihova govora,koji im ne dopusta da drugacije postupaju.
Jer,navikavsi se od rodjenja na onu svoju vukovarsku jezicnu mjesavinu,oni ne samo da lako prihvacaju govor sredine u kojoj zive,nego isto tako,ako ne jos i lakse,prihvacaju knjizevni jezik.
Prihvacaju,dakle,nesto sto ne pripada nikome posebno,nesto sto je opce i zajednicko,sto je sluzbeno i sto je neka vrijednost kojoj svi treba da teze.Oni se dice time sto govore onako(ili gotovo onako)kako se govori na radiju,pa lako postaju spikeri ili glumci,ali se jos vise dice time sto preko jezika usvajaju i sve druge opce vrijednosti.
Jasno je i zasto:kako je s govorom,tako je i sa svim ostalim,premda sve od govora pocinje.Vukovarci
silno vole svoje lokalne specijalitete(stuku i Vuku,kotlic i fraklic,vino i ino),ali ne misle da su njima presudno odredjeni.Zato ih necete cuti da time gnjave svoje sugovornike,kao sto ih necete vidjeti na zavicajnim skupovima gdje javno sline o sebi i o svome gradu kao o necemu najboljem pod kapom nebeskom.Oni vjeruju da ih svijetu priblizava ono sto taj svijet moze razumjeti,i ono sto je u njihovoj zavicajnoj prtljagi svjetsko.A to je prije svega govor,a s njime i citav svjetonazor.Zato su u javnosti uvijek na strani opcih vrijednosti,dok ono sto je lokalno ostavljaju za po kuci,kao sto kod kuce konzumiraju fine zalogaje iz rodnog kraja.
To,kao sto rekoh,ima stanovitih nedostataka,u ovom svijetu punom zavicajnih klubova i pokrajinskih lobija.Nema medju Vukovarcima nijednoga koji bi se mogao pohvaliti da se domogao posla ili stana samo zato sto je Vukovarac.Svaki je morao imati neke vlastite kvalitete,jer se dokazivao pred ljudima koji ne znaju ni naci Vukovar na karti.Vukovarci imaju malo moci,i koriste se njome na osobit nacin,pa i nije neka sreca biti Vukovarac kad dodje do gustoga.
Ali ima to i stanovitih prednosti.Jedna je od tih prednosti u tome sto su Vukovarci dobro kamuflirani
(kriju se,lukavci,iza knjizevnog jezika i opcih vrijednosti),pa zato u svakom casu mogu odnekud iskrsnuti,kao sto su i stali iskrsavati u ovim teskim vremenima,i to uvijek na opce dobro.Druga je prednost u provjerenoj cinjenici da se svatko tko dodje u Vukovar lako vezuje za njega:ne samo da se zaljubi u njegove krajolike nego prihvati i njegov pogled na svijet,pa cak i njegov govor.Treca i najvaznija prednost lezi u tome sto svaki covjek koji govori knjizevnoim jezikom i ima stanovitu sirinu zapravo i jest Vukovarac:doista,upravo se danas moze cuti mnogo osoba rodjenih i odraslih u sasvim drugim krajevima gdje izjavljuju kako se osjecaju Vukovarci.A nista bolje od toga Vukovar ne moze pozeljeti:kao nagradu za svoje stalno nastojanje da bude isto sto i cijela ova zemlja,dozivio je da cijela zemlja zeli biti Vukovar.
Mozda vam se sve ovo cini nevjerojatno i pretjerano.Ali,to je samo zato sto sam vam to morao napisati.Da ste me mogli cuti kako govorim,odmah biste mi povjerovali sve do posljednje rijeci.
(Pavao Pavlicic-"DUNAV/P.S.1991:VUKOVARSKE RAZGLEDNICE")
Post je objavljen 21.05.2007. u 13:03 sati.